tag:blogger.com,1999:blog-9032774553552260552024-03-13T00:19:13.278+01:00Etnolog Stranica etnolog kreirana je u cilju prezentacije narodne tradicije od strane stručnjaka bez mistifikacije, da na zanimljiv način i iz ugla etnologa prikaže narodne običaje, kulturu i verovanja naroda Balkana a i šire. Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.comBlogger306125tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-91789425956699769702023-07-07T00:04:00.010+02:002023-07-31T14:30:06.777+02:00Festival posvećen makaki majmunima na Tajlandu <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSpaq1gQObhLSiVN-eiarkm8ya1ntWuJbj9IGWlqDHg69uzPakTsebmuLJK1tKIzdbHdZ4HuGFGwyhc9GSdnNVLjnOTikZoHFAILLXrqKWTr87LxGd0ON_Q-Cv-8bVe8k8_hU0J5J-nIP-L7BCp5aV__gSlfBAbekrszT3WsNM79vjEYw4hAqh4PpFSVpk/s2500/Makaki%20majmun.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="375" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSpaq1gQObhLSiVN-eiarkm8ya1ntWuJbj9IGWlqDHg69uzPakTsebmuLJK1tKIzdbHdZ4HuGFGwyhc9GSdnNVLjnOTikZoHFAILLXrqKWTr87LxGd0ON_Q-Cv-8bVe8k8_hU0J5J-nIP-L7BCp5aV__gSlfBAbekrszT3WsNM79vjEYw4hAqh4PpFSVpk/w300-h375/Makaki%20majmun.jpg" width="300"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><div><br></div>U čast i proslavu ogromnog broja makaki koji žive u Lopburiju na Tajlandu, svake godine se održava luksuzni festival i banket. Ovaj festival je zahvalnost majmunima za svu sreću koju donose ovom području i ljudima koji tamo žive.<div><br></div><div>Festival "bife majmuna" posećuje veliki broj ljudi, u stvari turisti sa svih kontinenata hrle u grad oko poslednje nedelje u novembru da bi svedočili ovom spektakularnom događaju.</div><div><br></div><div> Festival počinje ceremonijom otvaranja koja uključuje nastupe plesača u kostimima majmuna.</div><div><br></div><div>Kada stignu počasni gosti, zvani majmuni, čaršavi koji prekrivaju svečane stolove se uklanjaju kako bi se otkrili ukrasni namazi od voća i povrća.</div><div><br></div><div>Posmatrati makaki majmune kako skaču preko stolova i penju se na ogromne piramide povrća i voća, (oko dve tone) odnosno ponud majmunima za dane festivala i to svake godine, svakako je veoma zabavno i interesantno. Bez obzira na to, širenje gozbe za majmune je definitivno jedna od čudnijih tradicija na čitavoj planeti. </div>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-92198376705797526462023-07-02T10:29:00.058+02:002023-07-07T09:20:25.006+02:00Ivanjdan u Ponišavlju<div><br></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjahk2oLogIUnkgF0cE3oGy8HFyug3bK0qgPI0njRSqE3oQCjhEANeHaj-SFqO1CCQlYmOuL0sDV14qF18cCrnMB9U_XSgat8a9l5RoIfq1t9sN_pgJzYxHKdVFkyd49w6eaE9EKcNMyTFgEyuhhahld3_z9qiMstEETyYw6Tl_VCo1qszIQ9kY9uwkLDy0/s1920/Naslovna.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1080" data-original-width="1920" height="234" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjahk2oLogIUnkgF0cE3oGy8HFyug3bK0qgPI0njRSqE3oQCjhEANeHaj-SFqO1CCQlYmOuL0sDV14qF18cCrnMB9U_XSgat8a9l5RoIfq1t9sN_pgJzYxHKdVFkyd49w6eaE9EKcNMyTFgEyuhhahld3_z9qiMstEETyYw6Tl_VCo1qszIQ9kY9uwkLDy0/w417-h234/Naslovna.jpg" width="417"></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br></div>Apstrakt: Rad je nastao na osnovu terenskih istraživanja tokom 2022.godine, obuhvata područje Ponišavlja odnosno sela Prisijan, Pasjač, ali i selo Kusa Vrana na teritoriji opštine Dimitrovgrad. Rad govori o proslavi Ivanjdana kao i o običajnoj praksi stanovnika ovog kraja. Narod je verovao u magijska svojstva biljaka i njihova zaštitna svojstva, kako bi se obezbedila zaštita celokupnog domaćinstva i stoke tokom godine. Upravo ivanjsko cveće, beli luk su neizostavni elementi venčića koji se pletu za Ivanjdan i kače na objekte u domaćinstvu. Ranije je sam običaj za zajednicu imao širi značaj, okupljao je mlade devojke, danas je modifikovan i sveo se na porodični običaj, odnosno danas mlađi sa starijim pripadnicama idu da beru lekovito bilje. Promene u načinu života u XXI veku učinile su da se narodno znanje i verovanje gubi, kao i značaj samih biljaka u narodnoj medicini. U radu će biti izneta i lekovita svojstva biljaka koje se koriste za pravljenje venčića za Ivanjdan, kao i uloga žene i prenošenje znanja sa generacije na generaciju. Takođe u radu će biti iznete modifikacije samog običaja koje su prisutne u XXI veku i kako sam običaj trpi promene. </div><div><br></div><div>Ključne reči: Ivanjsko sveće, lekovito bilje, Ponišavlje, modifikacija</div><div><br></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/V99hEu6VNSM" width="320" youtube-src-id="V99hEu6VNSM"></iframe></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Počudište: Ivandan, Sv. Jovan Biljober</div><br><div><br></div><div>Ivanjdan ili kako se u Ponišavlju naziva <b>Sv. Jovan biljober</b> jedan je od najzančajnih praznika u godišnjem ciklusu. Crkva ga proslavlja 7.jula po novom ili 24.06 po starom kalendaru odnosno proslavlja se rođenje Sv. Jovana Krstitelja. Veruje se da poljsko cveće pre svega ivanjska trava ima magijska i zaštitna svojstva kuće i okućnice, da ivanjsko cveće štiti domaćinstvo i stoku od bolesti. Za razliku od drugih krajeva u Srbiji u samom Ponišavlju u oči Ivanjdana nisu se palile ivanjske vatre. Devojke su zorom odlazile u polje i brale ivanjsko cveće i ostalo lekovito bilje i od njega pravile venčiće koje bi se potom kačilo iznad ulaznih vrata. </div><div><br></div><div>Bitno je isplesti neparan broj venčića prema rečima Mile Panajotović poreklom iz sela Barije, i okačiti ih iznad ulaznih vrata ali i iznad vrata torova i štala. Prema rečima Jasmine Džunić iz sela Kusa Vrana za Ivanjdan takođe su se pleli venčići od ivanjskog cveća i ostalog lekovitog bilja koje bi devojke ranom zorom nabrale i koji bi se kačili na domaćinstvo, dok bi se iznad staja i torova izmetom stoke prilepljivali venčići da bi obezbedili zdravlje tokom cele godine za stoku. Pored Ivanjskog cveća i belog luka, za venčić bere se sledeće lekovito bilje: Kantarion, kamilica, hajdučka trava, divlja nana, žito, cvet tikve, nabrojano bilje je sastavni deo venčića koje se vezuje crvenim koncem radi zaštite od uroka. </div><div><br></div><div><b>Lekovita svojstva biljaka ivanjskih venčića</b></div><div><b><br></b></div><div>Narod je od davnina prepoznao lekovita svojstva određenih biljaka, upravo u običaju oko Ivanjdana možemo videti koje su to biljke, zašta se koriste i koja su njihova svojstva. U daljem tekstu biće izneta lekovita svojstva biljaka koje se pletu u Ivanjdanske venčiće. </div><div><br></div><div><b>Ivanjsko cveće </b>- Broćac, broćika, ivan-cvet, ivanova trava, sirište, sirištica, žuto ivanjsko cveće, gospin prostirač, gospina stelja i jovanova travica, koje se može gotovo naći svuda na planinskim livadama, biljka dostiže visinu od 30 cm do 1m, sa sitnim žutim cvetovima. Prema rečima Vase Pelagića koristi se u lečenju crvotočine i metilja kod ovaca, takođe u narodnoj medicini ova biljka je poznata kao dijuretik ali se koristila i kao afrodizijak. </div><div><br><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8DJPkwOECSWGxZ-BmxMGx6-dJXfgCDp0RHfvl0ruVgY-hP1NfkuAa-63EcLhPhB1Yy-2xYzehkuIOoCWB3O6Mcw5gVGppmLmEogz5BANYwCj32KHuRFBhwfr_Sgt1pTReHqjSL56cpO767FEDHtstysCsjACZKE1Sazh42l2M0nOO6_7jSTBO39AhB0ys/s1920/2%20Hajdu%C4%8Dka%20trava.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1374" data-original-width="1920" height="229" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8DJPkwOECSWGxZ-BmxMGx6-dJXfgCDp0RHfvl0ruVgY-hP1NfkuAa-63EcLhPhB1Yy-2xYzehkuIOoCWB3O6Mcw5gVGppmLmEogz5BANYwCj32KHuRFBhwfr_Sgt1pTReHqjSL56cpO767FEDHtstysCsjACZKE1Sazh42l2M0nOO6_7jSTBO39AhB0ys/s320/2%20Hajdu%C4%8Dka%20trava.jpg" width="320"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table></div><div><br></div><div><b>Hajdučka trava –</b> u narodu poznata još kao ajdučica, stolisnik, sporoš, paprac poznata je u svim delovima Srbije, visine do 80 cm sa belim cvetovima koji su sakupljeni u cvatu na samom vrhu, mirisna biljka koja se može naći uz puteve, ali i na livadama, koristi se u narodnoj medicini za vidanje rana takođe se koristi za grčeve u želucu </div><div><br></div><div><br><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9HX9nY_iYJIhCAftNorGlQ00s9JnAYRsQyL_UTPi2o7DZZS-ao5fsGJM_SQddQGttLrm9-xMLH5kbLo6k9asg-5rqzvFVQf-1xQF1LPQ3Mje55h6CTN4qRCjq4YioPT5AbmnBhkpNhMV2i7pHjaajX3Ag0NAbeNf9KJgc8aYfkN3K-V56gKwN74mIcwC7/s1980/1%20Divlja%20nana%20druga%20verzija.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1080" data-original-width="1980" height="175" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9HX9nY_iYJIhCAftNorGlQ00s9JnAYRsQyL_UTPi2o7DZZS-ao5fsGJM_SQddQGttLrm9-xMLH5kbLo6k9asg-5rqzvFVQf-1xQF1LPQ3Mje55h6CTN4qRCjq4YioPT5AbmnBhkpNhMV2i7pHjaajX3Ag0NAbeNf9KJgc8aYfkN3K-V56gKwN74mIcwC7/s320/1%20Divlja%20nana%20druga%20verzija.jpg" width="320"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table></div><div><br></div><div><b>Divlja nana </b>– poznatija još kao menta može da dostigne visinu so 1.2 m, lako ju je prepoznati po jakom mirisu mentola i u narodnoj medicini igrala je važnu ulogu u lečenju raznih bolesti pre svega u lečenju bolesti pluća kao i za varenje. </div><div><br></div><div><b>Žito</b> – Žita imaju najveću upotrebu u samoj ishrani kako kod ljudi tako i kod domaćih životinja, upravo iz tog razloga se i u sam venaz upliće klasje žita kako bi obezbedilo rodnu godinu, takođe zrna žita sadrže komplekse vitamina karotin koji je izvor vitamina A, a u malim količinama sadrži sledeće vitamine B1, B2, E, K i PP. Ovi vitamini najviše se nalaze u klicama. Upotreba pšenice je raznolika kod nas se pre svega koristi za pripremu hleba, ali se od pšenice takođe može dobiti griz koji je od naročitog značaja u ishrani dece. Takođe koristi se i u ostalim običajima godišnjeg ciklusa, slava i Božić. </div><div><br><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8nW15sPkD1Dyuwj-bdW4o2JQpASK1Ur_tlmM9SHHEwK1HpJHz0pdMinm9h5csRnlxmqiD-YVRPgWGz-KIdw0E9FRoPje0CWIAgo7374noi59_HitZsZ_cq6rzxmpsGYgz__4W9VvkuHp6U2V4MsYcOu7OWI_2tzVJ13vDvIZGnMpR5aih3ye0VuCg8Dj_/s1980/7%20Tiikva%20verzija%202.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1080" data-original-width="1980" height="175" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8nW15sPkD1Dyuwj-bdW4o2JQpASK1Ur_tlmM9SHHEwK1HpJHz0pdMinm9h5csRnlxmqiD-YVRPgWGz-KIdw0E9FRoPje0CWIAgo7374noi59_HitZsZ_cq6rzxmpsGYgz__4W9VvkuHp6U2V4MsYcOu7OWI_2tzVJ13vDvIZGnMpR5aih3ye0VuCg8Dj_/s320/7%20Tiikva%20verzija%202.jpg" width="320"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table></div><div><br></div><div><b>Cvet tikve</b> – bundeva ili tikva koristi se za ishranu ljudi i domaćih životinja inače je prirodni izvor vitamina A i . Lekovita svojstva same tikve prepoznaje i Vasa Pelagić i kaže da se koristi u lečenju svinja u narodu, odnosno da se koren ove biljke koristi u lečenju groznice kod prasadi. „ Kao lek ona se daje ovako: uzme se koren od te trave pa svari dobro u mleku, pa onda nali od toga odvara – mleko jedno pola čaše u usta polesnog svinjčeta i drži surlu uvis jedanko dok proguta. To treba činiti nekoliko puta na dan i bolest će prestati drugog dana“ </div><div><br><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmgik1fybrWEXDeCGlyIsBBxbWKyCbp991NoTqAG3i7-Dimr837c38ONQ6GpgXxobme6ueo36-FYgjE30QqsHNnXtrooXYl7rHZcb8sE6GY_lSoN0zR4dWydz5EHYjLWjU8yHfvOlcsykQlQ5Ci3ToitgK_FPZCp6U2is3VhpARXMKkoCt-PZXKYusgL0n/s1980/8%20Luk%20verzija%202.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1080" data-original-width="1980" height="175" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmgik1fybrWEXDeCGlyIsBBxbWKyCbp991NoTqAG3i7-Dimr837c38ONQ6GpgXxobme6ueo36-FYgjE30QqsHNnXtrooXYl7rHZcb8sE6GY_lSoN0zR4dWydz5EHYjLWjU8yHfvOlcsykQlQ5Ci3ToitgK_FPZCp6U2is3VhpARXMKkoCt-PZXKYusgL0n/s320/8%20Luk%20verzija%202.jpg" width="320"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table></div><div><br></div><div><b>Beli luk </b>–u narodnim verovanjima ima pre svega zaštitnu moć tako da pored venčića za Ivanjdan prisutan je tokom običaja za Đurđevdan ali i u ostalim običajima godišnjeg ciklusa ali i protiv demonskih sila. Prema Špiri Kulišiću „belim lukom mažu stoku po slabinama prilikom proterivanja kroz živu vatru.“ Pored upotrebe u narodnoj medicini i kao jako magijsko sredstvo beli luk ima lekevita svojstva i koristi se kao antiseptik. Prema Veselinu Čajkanoviću beli luk koristi se u narodnoj medicini i vradžbinama, ali i kao lek od metilja.</div><div><br></div><div style="text-align: center;"><b>Uloga žene u sakupljanju lekovitog bilja za ivanjdan i sama ceremonija branja</b></div><div><div style="text-align: center;"><span style="font-weight: 700;"><br></span></div><b><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitqKKbmFup--lIrxReUjxqBb3hYn0CvCcWHJah0S8M1Khpkq8W1sI3Z8woHrj9ANJVyoM3bAziR_RS3UBzpxVD9IS3e9h0YbyThFe4aF_yiGMFPqWkUeOhQ9F6LAm6LXLWN-3QcXdGkBwMWtZW0VvQ6aZJThUo5fX818MJiB-Qc6uVBO_g3UZ-oVGdtqtt/s5184/%D0%B1%D1%80%D0%B0%D1%9A%D0%B5%20%D0%B1%D0%B8%D1%99%D0%B0.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3456" data-original-width="5184" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitqKKbmFup--lIrxReUjxqBb3hYn0CvCcWHJah0S8M1Khpkq8W1sI3Z8woHrj9ANJVyoM3bAziR_RS3UBzpxVD9IS3e9h0YbyThFe4aF_yiGMFPqWkUeOhQ9F6LAm6LXLWN-3QcXdGkBwMWtZW0VvQ6aZJThUo5fX818MJiB-Qc6uVBO_g3UZ-oVGdtqtt/s320/%D0%B1%D1%80%D0%B0%D1%9A%D0%B5%20%D0%B1%D0%B8%D1%99%D0%B0.JPG" width="320"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Fotografija: Aleksandar Repedžić</td></tr></tbody></table></b></div><div><br></div><div>U daljem tekstu osvrnuću se na samu ulogu žene u sakupljanju lekovitog bilja, a to nam upravo omogućava bogata etnografska građa i na taj način bliže ćemo sagledati samu ulogu žene i njen značaj u sakupljanju lekovitog bilja. Kao što je ranije pomenuto nekada je postojao običaj u Ponišavlju da su devojke i žene ranom zorom odlazile u polje da beru lekovito bilje. Upravo na taj ceremonijalni način kada je grupa žena odlazila one su prepoznavale određeno lekovito bilje i davale mu veću simboliku kao i magijska svojstva ukoliko momka pogleda kroz venčić onda će se udati tokom godine za tog momka, ali ono najbitnije je da se na taj način prenosilo znanje u samom prepoznavanju biljaka i tako se znanje prenosilo sa generacije na generaciju odnosno sa kolena na koleno. Taj primer možemo videti i danas u samom Ponišavalju, devojčice rado odlaze sa starijim ženama u polje i na taj način uče da razlikuju lekovito bilje ali i samu upotrebu biljaka u narodnoj medicini. </div><div><br></div><div><b>Kađenje stoke</b></div><div><br></div><div>U selu Kusa Vrana u opštin Dimitrovgrad, ivanjskim cvećem koje stoji na ulazu u štalu kadi se stoka ukoliko kojim slučajem oboli prema rečima Jasmine Džunić, danas se je izbočajeno imajuću u vidu da je ostalo u samom selu svega par domaćinstava i da drže mali broj stoke. Naime ukoliko stoka oboli ivanjskim cvećem kadila bi se sama životinja ali i prostor u kome životinje borave, na taj način što bi se odlomilo malo bilja iz venčića koji visi na ulazu u štalu, smotoljak bi se zapalio i time bi se stoka okadila. Imajući u vidu da kađenje u životu ljudi ima praktičnu i lustrativnu versku ulogu. Možemo videti da su ljudi sa ovih prostora koristili kađenje za teranje demona i bolesti. U Srpskom mitološkom rečniku stoji da se „zgušavanjem dimom progna gamad i svako zlo od mesta stanovanja“. . Ovaj običaj se nije zadržao i nije prisutan u ostalim selima koja su bila obuhvaćena ovim projektom. </div><div><br></div><div><b>Modifikacije Ivanjdana i venčića</b></div><div><b><br></b></div><div>Kao što je ranije pomenuto u radu venčići su se pravili kod kuće, bili su vezani za zajednicu jednog sela, postojala je i sama ceremonija branja lekovitog bilja, koja se na žalost izgubila usled migracja stanovništa na relaciji selo – grad. Danas se Ivanjski venčići mogu naći na pijaci i veliki broj ljudi ih prodaje u poslednjih par godina što ranije nije bio slučaj. Takođe sam običaj je pretrepeo još jednu jako bitnu modifikaciju a to je samo vreme odlaska po ivanjdansko bilje. Naime preme rečima Mile Panajotović ranije se po bilje odlazilo u zoru, a danas zbog stila života ide po bilje dan ranije u večernjim časovima, takođe ranije je grupa devojka išla, a danas to nije običaji i sam čin odlaska u polje se izobičajio. Zadržala se samo simbolika stavljanja venaca na ulazu u stanove i kuće u samom gradu ali i u samim selim Ponišavlja koja danas broje dvocifreni broj kuća a u nekim selima i jednocifren. </div><div><br></div><div>Autor: Aleksandar Repedžić </div><br><div><br></div><div><br></div><div><br></div>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-16309679573712975532023-06-19T00:15:00.022+02:002023-07-05T10:43:43.334+02:00Urbana antropologija: šta je to i šta se u njoj proučava<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjH0-VzouJnwIM1VxPGXAqBGWctw2rTSWG3bYMm5q1LDny7-qRkmHhQjmyKBvJeExlm0ZxV75fgY0jkRBw-cjKRik29VT90kmRZiTvacabXvCW_mYON-JjO9YUwI1_3eJYjaW59JxYJVSxLQVdRL2LVCcViRUeewJp3_s2sCBo19aDUIrBe8LjIxiVD-JYd/s2500/urbana%20antropologija.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="393" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjH0-VzouJnwIM1VxPGXAqBGWctw2rTSWG3bYMm5q1LDny7-qRkmHhQjmyKBvJeExlm0ZxV75fgY0jkRBw-cjKRik29VT90kmRZiTvacabXvCW_mYON-JjO9YUwI1_3eJYjaW59JxYJVSxLQVdRL2LVCcViRUeewJp3_s2sCBo19aDUIrBe8LjIxiVD-JYd/w314-h393/urbana%20antropologija.jpg" width="314"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><div><br></div><div><br></div><div>Autor: Janice Evans</div><div><br></div><div><br></div><div>Urbana antropologija je grana antropologije koja proučava sociokulturne procese koji se dešavaju unutar gradova. Nastao je kao posledica potreba koje su generisali rast stanovništva i širenje gradova. Iz istog razloga pozicionirala se kao grana studija koja će biti od suštinskog značaja za razumevanje i analizu naše društvene organizacije u srednjem i dugom roku.</div><div><br></div><div><br></div><div>Urbana antropologija poznata je kao skup istraga i studija koje se izvode u urbanim prostorima, kroz fundamentalno etnografsku metodologiju.</div><div><br></div><div><br></div><div>To je relativno nedavno područje proučavanja, koje sledi liniju sociokulturne tradicije antropologije. Ali ne samo to, već ima prilično uticaja iz klasičnijih tradicija sociologije, na koje se fokusiralo proučavanje institucije i društvene odnose u okviru procesa industrijalizacije 19. veka.</div><div><br></div><div><br></div><div>Između ostalog, ove tradicije su se snažno zasnivale na važnom razlikovanju načina života: postoje gradska naselja, a postoje seoska (ili vangradska) naselja; a procesi i socijalni odnosi uspostavljeni u svakom od njih takođe su različiti.</div><div><br></div><div><br></div><div>Nova koncepcija grada</div><div><br></div><div>Sve navedeno navelo je neke sociologe da gradove smatraju vrstom socijalnih laboratorija, kao i svakodnevni i uobičajeni život (očigledno lišen smisla) kao aktivnost koja može da odražava puno socijalnih problema i njihova moguća rešenja.</div><div><br></div><div><br></div><div>Dakle, postojala je važna akademska podela između sociologije i sociokulturne antropologije. S obzirom na ovo, bilo je antropologa (posebno iz severnoameričke tradicije), koji su primetili da su zajednice koje je antropologija tradicionalno proučavala deo šire društvene konfiguracije, gde su gradovi igrali važnu ulogu.</div><div><br></div><div><br></div><div>Ovo je bila jedna od prvih motivacija antropologa da proučavaju društvene procese iz perspektive gradova i antropologije. Na primer, u severnoameričkom kontekstu, studije povezane sa migracijama ruralnih gradova i migracija bile su veoma popularne od prve polovine 19. veka. Uticaj koji urbanizacijski procesi imaju na ljude, sve se to brzo preselilo u druge veće evropske gradove gde se takođe razvijala antropologija.</div><div><br></div><div>Konačno, interesovanja za urbane studije dovela su do organizovanja različitih akademskih publikacija, kao i multidisciplinarnih simpozijuma iz antropologije i etnoloških nauka, društava specijalista za primenjenu antropologiju na urbano, specifične profesionalizacije u tom području itd.</div><div><br></div><div><br></div><div>Predmet proučavanja: šta je urbano?</div><div><br></div><div>U svojim počecima, antropologija je bila posvećena proučavanju plemenskih društava i neindustrijalizovanih zajednica (ranije zvana „primitivna društva“). Suprotno tome, ono što se nazivalo „složenim društvima“ (koja su u osnovi industrijalizovana zapadna društva), ostalo je prostore koji malo zanimaju antropologiju.</div><div><br></div><div><br></div><div>Kao što smo videli, antropolozi su istorijskim i geopolitičkim događajima (koji su između ostalog proširili procese urbanizacije i industrijalizacije na globalnom nivou) počeli da se kreću ka proučavanju gradova i urbanog.</div><div><br></div><div><br></div><div>Ovo se naročito povećalo od devedesetih godina, između različitih diskusija i mišljenja o tome da li bi urbani prostori i procesi industrijalizacije mogli biti konstituisani kao objekat njihovog sopstvenog proučavanja, s kojim legitimitet urbane antropologije kao diferencirane poddiscipline socijalne antropologije i sociologije.</div><div><br></div><div><br></div><div>U međuvremenu su se pojavili različiti predlozi. Postoje oni koji misle da je urbana antropologija studija koja se izvodi u urbanim sredinama, a koja je donela novu potrebu: definisanje predmeta proučavanja urbane antropologije. Odnosno, razjasnite šta je to „urbano“, kao i odrediti koja se mogu smatrati urbanim područjima, a koja ne.</div><div><br></div><div><br></div><div>U početku je „urbano“ definisano u smislu demografske gustine i u odnosu na naseljena mesta u kojima se odvija socijalna interakcija. Drugi su ga definisali kao različite atribute koje gradovi imaju kao specifičnu socijalnu instituciju; drugi kao centri tehnoloških i ekonomskih promena, da navedemo samo nekoliko primera.</div><div><br></div><div><br></div><div>Kako se primenjuje?</div><div><br></div><div>U početku su usvojene sociološke studije urbanog, koje su značajno uticale na razvoj urbane antropologije metode zasnovane na istorijskim dokazima, intervjui, a pre svega statistički i demografski materijal koji bi im omogućio da razumeju različite društvene procese.</div><div><br></div><div><br></div><div>Bila je to kvantitativna metodologija, koju su ubrzo odbacili različiti istraživači koji su podržali razvoj kvalitativnijih metodologija koje bi im omogućile da razumeju značenje koje su sami akteri stvorili u gradu. Između ostalog, pojavila se etnografska metoda koja je ubrzo postala jedno od glavnih oruđa antropologije u svim njenim granama.</div><div><br></div><div><a href="https://sr.warbletoncouncil.org/antropologia-urbana-3454">Šta je urbana antropologija </a><br></div><div><br></div><div><br></div><div><br></div><div><br></div><div><br></div><div><br></div><div><br></div>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-39499746751083741452023-06-16T16:52:00.009+02:002023-06-20T23:35:48.868+02:00 Zabeleške sa terena - Profakuc u Laznici<div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJDpI6BaKHOfd4Uv3axAkkcXhGEf2Zo_dTUGV_qlNnwwZa8qmh8PQYoC4_MhuvhYtoATKKkGL6hmSoQUFvdQeOReDqJaKy3IPdFk-3dNQilQZxNNknv51WsIRKk0NQFTpzTvThIpFJPzxvNe9Bghs_SjrQr49L5EDVgYuUqa1QJxFStgvm_KzgQ5fiwqtl/s6000/Profakuc%201.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3350" data-original-width="6000" height="307" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJDpI6BaKHOfd4Uv3axAkkcXhGEf2Zo_dTUGV_qlNnwwZa8qmh8PQYoC4_MhuvhYtoATKKkGL6hmSoQUFvdQeOReDqJaKy3IPdFk-3dNQilQZxNNknv51WsIRKk0NQFTpzTvThIpFJPzxvNe9Bghs_SjrQr49L5EDVgYuUqa1QJxFStgvm_KzgQ5fiwqtl/w549-h307/Profakuc%201.jpg" width="549" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td></tr></tbody></table><br /><span style="font-family: arial;"><br /></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial; font-size: 12pt;">Paralelni zapis umetnice Anđele Đermanović i etnologa Aleksandra Repedžića o doživljajima sa terena tokom snimanja dokumentarnog filma “Profakuc - Božićno maskiranje u Laznici / Običaj Vlaha u Homolju”</span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial; font-size: 12pt;"><br /></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><br /></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="468" src="https://www.youtube.com/embed/4HuMiJ758-o" width="563" youtube-src-id="4HuMiJ758-o"></iframe></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;">Dokumentarni film "Profakuc - Božićno maskiranje u Laznici"<br /></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">07.01.2023.</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">07.00 </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Aleksandra Repedžića)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Božićno jutro, ustajemo rano Anđela i ja, i krećemo ka našim domaćinima kako bismo snimili poslednje pripreme za Božić u selu Laznica koje se nalazi na svega 5 km od Žagubice. To je samo središte Homolja koje je u prošlosti bilo poznato po hajdučiji, ali i mesto gde su prastari običaji još uvek živo prisutni kod lokalnog stanovništva. Nastavljamo sa snimanjem, Anđela hvata pokrivalice i snimke sela, a ja razgovaram sa našim domaćinima oko same pripreme Božića. Iako je januar mesec, sve podseća na april, snega nigde. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Razgovaramo sa našim domaćinima kako da dođemo na mesto gde će se grupa muškaraca maskirati i kako će sve to izgledati. Imao sam priliku da 2009. godine snimim sam običaj Profakuc i prisećam se kako je jak i snažan utisak taj spektakl ostavio na mene. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Običaj Profakuc pripada pokladnim običajima. U različitim delovima Srbije ljudi su se maskirali počevši od Sv. Ignjatija 2. januara sve do Belih poklada. U ovom selu običaj je da se ljudi maskiraju na dan Božića, tačnije 7. januara. Tada napadaju gotovo sve nemaskirane: muškarce, momke, žene i devojke; viču i ispuštaju neartikulisane zvuke a sve u cilju kako bi se obezbedila plodnost za narednu godinu. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Anđele Đermanović)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Uputili smo se na Božićni doručak kod Ane Petrović, žene koja vodi društvo za očuvanje starih zanata i čija privatna kolekcija nošnje i drugih starinskih predmeta može da parira zavičajnoj zbirci. Još ne znamo da li ćemo naći nekog ko se maskira i kako će dan proteći. Uspevamo da nađemo kontakt i upućujemo se u potragu za kućom domaćina.</span></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><br /></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiH5MyJge6pOM_kosFhDq4N5BCSA2ipYNkYJGSFjCsvWaQio4s_-SymB0hE2Fzh7t5--Fm5lW7vHW_mncR3hXAoWCehTbYQR5WwQEyHZVeY1HbbeuNyWEPehVhvb_JwiMV87vwa1xrc_UEhBNw0giLXuyS-3wEFLFkNvorOynxW9CS5bhXE2wfteIeqACqG/s5184/1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2912" data-original-width="5184" height="254" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiH5MyJge6pOM_kosFhDq4N5BCSA2ipYNkYJGSFjCsvWaQio4s_-SymB0hE2Fzh7t5--Fm5lW7vHW_mncR3hXAoWCehTbYQR5WwQEyHZVeY1HbbeuNyWEPehVhvb_JwiMV87vwa1xrc_UEhBNw0giLXuyS-3wEFLFkNvorOynxW9CS5bhXE2wfteIeqACqG/w452-h254/1.jpg" width="452" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Fotografije sa terena, autori: Anđela Đermanović i Aleksandar Repedžić</td></tr></tbody></table><span style="font-family: arial;"><br /><span style="font-size: 12pt;">12.00</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Aleksandra Repedžića)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Bilo je oko podneva kada smo Anđela i ja krenuli kod naših domaćina koji će se maskirati, usput pričamo o samom običaju, prepričavam joj kako je to nekada izgledalo, kakva su tada bila moja osećanja i sam osećaj prilikom snimanja. Nastavljamo dalje putem i kažem joj da mi se čini da sam ovuda prolazio, kroz šalu i smeh govorim joj da sa njom ponovo obilazim terene koje sam pre mnogo godina snimao i beležio. Kako odmičemo dalje, put mi je sve više poznat. Na raskrsnici nas je sačekao naš domaćin sa kojim smo se prethodno čuli telefonom i vidim meni već dobro poznat lik. Bio je to isti domaćin kod koga sam bio i 2009.godine. Odlazimo u njegovu kuću koja se nimalo nije promenila od trenutka kada sam poslednji put bio. Obuzima me sreća i ogromna radost zato što se sve dešava u istom prostoru, kao da sam se vratio kroz vreme, ali ovaj put sa Anđelom kako bismo zabeležili ovaj običaj. U kući vlada neka prijatna atmosfera, majka našeg domaćina priprema vlaško tradicionalno jelo koje se priprema za Božić (burundeu - kaša od mesa ), snaja joj pomaže a na vratima se pojavlju deca koja drže u ruci leskove štapove koji su išarani i sa kojima su prethodno veče išli u koledare. Okupljaju se gosti ali dolaze i muškarci koji će se kasnije maskirati nakon ručka. Nakon lomljenja česnice, muškarci se dogovaraju ko će šta biti i u šta će se maskirati. Naš domaćin govori svojim prijateljima: “Ti ćeš se maskirati u babu, ti u dedu i ja u babu, da popijemo još jednu i da krenemo sa maskiranjem”. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> Muškarci izlaze ispred kuće i kreću da navlače staru odeću koja više ničemu ne može da posluži ali je zato idealna za pravljenje maski.. Čitav deo maskiranja protiče uz šalu i smeh i pretvara se u jedan opšti kućni spekatakl u kome svi učestvuju. Majka i supruga domaćina pomažu, nalaze stare majice i suknje, smeju se njihovij kreativnosti i domišljatosti. Nakon maskiranja, dolazi auto po maskirane muškarce i oni svi skupa odlaze u obližnje selo po imenu Selište, gde će se okupiti sa ostalom grupom maskiranih muškaraca. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Anđele Đermanović)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">„Ako šaman okusi jelo u zemlji mrtvih, teško bi se vratio na zemlju“</span><br /><span style="font-size: 12pt;">( Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze, Mirča Elijade)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">“Idi levo, pa ulevo, pa opet levo, a onda ne ideš levo već desno i druga kuća levo”. Objašnjavao nam je meštanin sela Laznica put do kuće gde ćemo snimiti film. Dok su tradicionalno odevene domaćice završavale Božićni ručak, mi smo sa muškim članovima sedeli u dnevnoj sobi čekajući momenat za snimanje. Odmah po ulasku u sobu primetila sam mnoštvo boja i detalja, a potom i tanjir sa kupovnim štrudlama. Da li da je uzmem? Prijalo bi mi slatko… Neka, neću… Još sam sita od doručka iz prethodne kuće i domaćeg sira od kog sam još osećala miris krave, a gotovo da sam mogla i da je vidim ispred sebe od jačine arome. Vrtim se, snimam, vrtim se, snimam, pa opet bacim pogled na štrudle, ali stomak mi je još pun. Konačno, ručak je poslužen, uskoro počinjemo da snimamo, osećam blagu glavobolju i znam da postajem gladna, da me čeka akcija, sedam za sto i brzinski u dva zalogaja proždirem mekanu, slatku štrudlu, a potom još brže guram i drugu u usta kako bih bila spremna za dan koji me čeka. Počinjemo da snimamo, domaćica na Vlaškom namenjuje hranu pokojnicima, Aleksandar mi se u neverici smeje, pretpostavljam da je domaćica nešto neobično rekla. Sedamo da jedemo. Sada kada je hrana namenjena mrtvima za Božić, sme da se jede. Pojela sam hranu mrtvima. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpZVHlGplO8aV2UL62SHxbKOdryK-N3EyN_5qX1-5_P5x5aqNczC1j5IIF40G_94hdhevagaztxOZhdzWVKMQABwj9oJWFm3U-ZF-TxOcgS1BOYDUiMLFuKMUEWuC1T88gYq76AeUXjNkwgzH4fQjp55eEqazyipUrKt6j3PTanSDL0P4VD16zaQiFyiEF/s5184/2.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2912" data-original-width="5184" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpZVHlGplO8aV2UL62SHxbKOdryK-N3EyN_5qX1-5_P5x5aqNczC1j5IIF40G_94hdhevagaztxOZhdzWVKMQABwj9oJWFm3U-ZF-TxOcgS1BOYDUiMLFuKMUEWuC1T88gYq76AeUXjNkwgzH4fQjp55eEqazyipUrKt6j3PTanSDL0P4VD16zaQiFyiEF/w500-h281/2.jpg" width="500" /></a></div><br /></span><br /><span style="font-size: 12pt;">15.30 </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleške Anđele Đermanović)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Domaćin i njegovi gosti su se maskirali. Imali su na sebi slojeve i slojeve odeće, staru žensku nošnju, marame, raznorazne froncle, visio je i po koji klip crvenog kukuruza sa struka sa kanapa. Maske za lice su išle od obične majice preko glave na kojoj su se prorezi pravili nožem, do maske demona kupljene u Kineskoj radnji. Krećemo u Selište gde je skup. Zatiče nas raskošni spektakl odrpanih demonskih likova. Čuju se povici, uzvici i drugi neartikulisani zvuci. Zaplovili smo u drugu dimenziju. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Aleksandra Repedžića)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Stižemo u Selište i krećemo da snimamo kolonu maskiranih koji kao da su deo scene horor filma B produkcije, poput demona idu ulicama i spopadaju svakoga na koga naiđu. Žene sa osmehom beže, čuje se lavež uplašenih pasa, koji su uplašeni što zbog maski ali i zbog dreke ove naizgled strašne ali vesele grupe. U centru sela ispred kafane grupu su dočekali okupljeni meštani, koji su potom pokušavali da pobegnu i da se sklone, samo da ih ne bi “Profakuc” spopali. Moram da pomenem da su “naskočili” i na Anđelu i mene, ali smo im objasnili da je bolje da nas ne spopadaju zbog bezbednosti opreme koju koristimo. </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Iz ulice pojavljuje se maskirani muškarac koji više podseća na Jetija i kreće neartikulisano da skače i da se dere. Pušta Baju Malog Knindžu i kreće da igra, melodije Bajine pesme ne traju dugo ali zato kreće zvuk vlaškog kola i kreće igra. Kolo u kome se nalaze deca, maskirani muškarci i devojke, sve podseća na veliku rapsodiju i sveopšti društveni spektakl koji poprima jedan sasvim drugi obik. </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Maskirani muškarci zaustavljau automobile, drmaju ih, izvlače ljude iz kola kako bi ih spopadali, neko uspe da pobegne, ali većina ipak nije mogla da umakne ovoj maskiranoj grupi.</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiN5GQpl5s0yr8qm8fAywduSjSAyywHA9r94UENkDxdP3C-TZ5sdo4Taub0ocazqDQUKt5QSGYXp-oFcqszG2OutqGt6hHg7QwCmQA30H1XddT7jalC6duW0NLsLTL3VMtdZZxbrhUipHRH65BjSNRy9hge1dEiynJONvBicmquC2Ibv0jXJEO2FvZdYqzX/s1443/Bez%20naslova1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="951" data-original-width="1443" height="292" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiN5GQpl5s0yr8qm8fAywduSjSAyywHA9r94UENkDxdP3C-TZ5sdo4Taub0ocazqDQUKt5QSGYXp-oFcqszG2OutqGt6hHg7QwCmQA30H1XddT7jalC6duW0NLsLTL3VMtdZZxbrhUipHRH65BjSNRy9hge1dEiynJONvBicmquC2Ibv0jXJEO2FvZdYqzX/w442-h292/Bez%20naslova1.jpg" width="442" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /> </span></span><br /></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Anđele Đermanović)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Maskirani muškarci kreću u povorku kroz selo. Sve je stalo i oni su glavni akteri. Na putu, svaki meštanin kog sretnu je “žrtva” šale koju svi prihvataju bez sujete. Konačno stižemo do centra sela. Smicalice su na vrhuncu, zaustavlja se svaki automobil kako bi mu stisnuli sirenu ili ga na kratko izvadili iz istog. Opažam kako maskirani učesnici naskaču na muškarce, i srećna sam što sam videla izvođenje imitativnog snošaja jer nisam očekivala da se taj običaj još praktikuje. Doduše, mislila sam i ako se izvodi da se izvodi samo u krugu maskiranih učesnika i pripadnika muškog pola, sve dok u jednom momentu, u potrazi za idealnim kadrom, u čučećem položaju nisam osetila nekog na sebi. Imala sam sreće zbog terenskog ranca koji je spolja poput kornjačinog oklopa, ali sam tada shvatila, da običaj ne samo da je živ u potpunosti, već i da nema granice u metama šale. Svi naskaču jedni na druge, muškarci na muškarce, babe, devojke... Apsolutno ništa nije bitno.</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> Dolazi zvezda dana. Naš domaćin od prošle večeri, vlasnik jedne od starijih kuća u Selištu. Maskiran je u kostim koji podseća na ovčije runo. Počinje da igra kao na disko podijumu, diže atmosferu nekoliko stepeni iznad. Ubrzo se začuo i prvi zvuk, Baja Mali Knindža i pesma “Božić je” dok se naš maskirani domaćin valja po podu a potom skače, kao u transu. To je jedina pesma, ostatak dana i noći usledila je čista tradicionalna i folklorna muzika, isključivo instrumentalna. Vidim ispred sebe film, vidm kombinaciju Tarantina i Kusturice. Sva lucidnost i sva infantilnost ovog sveta spustila se u tom momentu u Selište. Vidim ispred sebe energiju kakvu još nikada nisam videla.</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">18.30</span><span style="font-size: 12pt;"> </span></span></div><div style="text-align: center; text-justify: inter-ideograph;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFC_qPML-63d4wMmbSWFILA6FtWg2ShkTeK9WxBLwptqynLlUzELGPmubMhH-hzWzfU-aMgNR3fspOCkIG8vLbfnT0dpod_xY7llG1it4NR25W95cV0s6VafagKQgz6bkKaqEQKLSAqpA85bgLHn2KVcwOQqXDw978Jagiz4UGTuFJ_RoFR6jiLL89cVht/s2109/d6aaaa.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2109" data-original-width="1593" height="395" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFC_qPML-63d4wMmbSWFILA6FtWg2ShkTeK9WxBLwptqynLlUzELGPmubMhH-hzWzfU-aMgNR3fspOCkIG8vLbfnT0dpod_xY7llG1it4NR25W95cV0s6VafagKQgz6bkKaqEQKLSAqpA85bgLHn2KVcwOQqXDw978Jagiz4UGTuFJ_RoFR6jiLL89cVht/w299-h395/d6aaaa.jpg" width="299" /></a></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span><br /><span style="font-family: arial; font-size: 12pt;">(Beleška Aleksandra Repedžića)</span><br /><span style="font-family: arial; font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-family: arial; font-size: 12pt;">Grupa se dogovara da odu u selo Laznica i da nastave tamo druženje na ulici. Stižemo i čekamo ih u lokalnoj kafani kako bi smo dopunili baterije i proverili opremu za noćno snimanje. U tom momentu grupa maskiranih ulazi u kafanu i napada goste koji su se tu već nalazili, tek po neko skine masku kradom kako bi uzeo gutljaj piva ili dim cigarete. Izlaze iz kafane i nastavlja se vika i dreka na centru sela gde se okuplja veliki broj građana. Skoro da je čitavo selo izašlo i pridriužilo se igri i uhvatilo u kolo. Profakuc (maskirani) kao da su transu, valjaju se na ulici izvode razne nertikulisane pokrete i imitacije, od snošaja do sviranja frule. Već smo zašli duboko u noć a mi se selimo u lokalnu kafanu, gde sa našim domaćinima nastavljamo da sumiramo utiske. </span><br /><span style="font-family: arial; font-size: 12pt;"><br /></span></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><span style="font-size: 12pt;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"> <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixcJ89b8Ew9z03PNzXTSJZLMlQlflBh_CF35I5KV-TEOsPWHl4hQJcYRVmykue7LwTsce2sBwieIJottst9qmN30o0avOTCnLU-vsTXKMFVEUIQ5_sb3IiDxQ7Uz-LHlIOvxW22TI-iYuBbvGXfsdAsNPpR7DiTjFfQl14Z1MvdvfmKSOA2ccygX-TL0Ug/s2025/d7aaaaaaaaaaa.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2025" data-original-width="1593" height="385" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixcJ89b8Ew9z03PNzXTSJZLMlQlflBh_CF35I5KV-TEOsPWHl4hQJcYRVmykue7LwTsce2sBwieIJottst9qmN30o0avOTCnLU-vsTXKMFVEUIQ5_sb3IiDxQ7Uz-LHlIOvxW22TI-iYuBbvGXfsdAsNPpR7DiTjFfQl14Z1MvdvfmKSOA2ccygX-TL0Ug/w303-h385/d7aaaaaaaaaaa.jpg" width="303" /></a></div></div></div><br /></span></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><br /><span style="font-size: 12pt;">(Beleška Anđele Đermanović)</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;"> Noć je pala, ali energija nije. Igra traje i traje. Učesnici su na podu i energično igraju uz zvuke frule i violine, gotovo da su u transu. Imam osećaj da se igra nikada neće zaustaviti. Bio je to najbolji Božić u mom životu.</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><span style="font-size: 12pt;">Sumiranje:</span><br /><span style="font-size: 12pt;"> </span><br /><span style="font-size: 12pt;">Svakoj sakralnosti prethodi desakralizacija. Spuštanje na nivo utrobe, zemlje i ispod nje, svi oni slojevi o kojima je pisao Rable, koje je oslikao Brojgel i koje su proživeli drevni Rimljani u svojim Saturnalijama, jesu deo kolektivne nužnosti. I monasi će često svedočiti, da nema apsolutnog mira, borba duše je večna i u bićima najboljih među nama. Nema recepta za život, nema rešenja za sreću, ali postoje potrebe kojih su ljudi postali svesni pre mnogo hiljada godina. I nismo se promenili, ljudska duša i porivi su isti. Svima je potrebno malo ludila, potreban nam je izdah od stega koje smo sebi (s razlogom) nametnuli. Da bi mirno ušli u novu životnu etapu, u novo godišnje doba ili post, potrebno je da pustimo svoje demone, da ih pogledamo u oči i da im se nasmejemo, jer to je dobar način da ih prihvatimo, prepoznamo i pobedimo, bar na kratko... Do sledećeg ciklusa.</span></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><span style="font-size: 12pt;"><br /></span></span></div><div style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-family: arial;"><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><span style="font-size: 12pt;">Autori:</span><br /><span style="font-size: 12pt;">Anđela Đermanović i Aleksandar Repedžić</span><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><span style="font-size: 12pt;"><br /></span><br /><span style="font-size: 12pt;"><br /></span> </span></div><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"><span style="font-size: 12pt;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: arial;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="329" src="https://www.youtube.com/embed/LAXI48CpK8I" width="396" youtube-src-id="LAXI48CpK8I"></iframe></span></div><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: left;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p>Andjela Djermanovichttp://www.blogger.com/profile/07096972829821672119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-65730925598971713652023-06-14T13:06:00.003+02:002023-06-14T14:44:07.503+02:00 Zabeleške sa terena - Pokladno jahanje u Golubincima<p></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyGHqFmJC3M-AdAK8qNdxzwxbj5-c_R1wFkQ5sxDoY1VJ_Mhil1bGwNLm_UgbcVgd98Aq0ne332yLRYeJslPSv96IzJUBuNlzYlLSVvudSQ0mdqbfrBm4s9SZBDgnMnb5ILsPmQihGmR-6iusovije05bc4J0KHnJcAzW4U8rTU20XOm7OjVZOwoLe2A/s6000/1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="318" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyGHqFmJC3M-AdAK8qNdxzwxbj5-c_R1wFkQ5sxDoY1VJ_Mhil1bGwNLm_UgbcVgd98Aq0ne332yLRYeJslPSv96IzJUBuNlzYlLSVvudSQ0mdqbfrBm4s9SZBDgnMnb5ILsPmQihGmR-6iusovije05bc4J0KHnJcAzW4U8rTU20XOm7OjVZOwoLe2A/w478-h318/1.jpg" width="478" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Fotografije sa terena, autori: Aleksandar Repedžić i Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p><p><span style="text-align: justify;">Zabeleške </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Subota 18.02.2023<o:p></o:p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p> </o:p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Polako pakujemo opremu i spremamo se za put u Golubince, koji se nalaze u opštini Stara Pazova. Uzbuđen sam ali ne očekujem previše od samog pokladnog jahanja, jer sam smatrao da se radi samo o običnom defileu lipicanera kroz selo i ništa više od toga. Žao mi je što se moram vratiti u Pirot i što neću biti sa Anđelom da ispratim i snimimo zajedno “Mačkare”, od kojih sam dosta očekivao. Nekoliko dana pre samog snimanja imali smo tu sreću da je organizator Pokladnog jahanja i Mačkara, prihvatio naš poziv i bez ikakvih problema, nakon kratkog telefonskog razgovora, rekao nam je da slobodno možemo da dođemo i da snimamo. Malo je reći da sam bio oduševljen pošto nisam ranije imao priliku da zabeležim jedan ovakav običaj u Sremu.</p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Anđela pali auto i krećemo na put, usput joj pričam kako ne očekujem da ćemo nešto preterano snimati i da ni sam ne znam kako će to izgledati, mislim da je to samo defile i ostajem pri tome. Usput telefoniram i dogovaram se sa domaćinom gde i kako da dođemo i kod koga da snimamo. Naš domaćin i organizator nam je objasnio i bez puno muka našli smo kuću u kojoj se okupio veći broj učesnika odnosno jahača sa svojim lepo sređenim lipicanerima. U isto vreme kada smo parkirali auto peko puta nas se parkira auto sa prikolicom za konje iz koje izlazi mladi pastuv bele boje u punoj snazi. U tom trenutku obuzima me jedan poseban osećaj, koža mi se naježila od sreće. </p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8FAPAbprowBODBiK4KWQwtC4QKQ85oJ7U_qF480wV4l-fxQz1gnCtubq1UszLwJ1HJ5SA3GYwPzqb9iUo0PFdv-GtM-9ICrit_fVRqVDq14iCQDlquxEGirp2hz9t7jv-uW4j42xt1BpIDZUdF9Rd0xTNOJeh86ZnFXGb5IgdvPdQ0UKsdYVTitLS6Q/s6000/6.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="283" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8FAPAbprowBODBiK4KWQwtC4QKQ85oJ7U_qF480wV4l-fxQz1gnCtubq1UszLwJ1HJ5SA3GYwPzqb9iUo0PFdv-GtM-9ICrit_fVRqVDq14iCQDlquxEGirp2hz9t7jv-uW4j42xt1BpIDZUdF9Rd0xTNOJeh86ZnFXGb5IgdvPdQ0UKsdYVTitLS6Q/w425-h283/6.jpg" width="425" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>Iz dvorišta se čuje zvuk tamburice i harmonike, ulazimo i zatičemo jedan neverovatan prizor, muškarce i žene na svojim konjima, obučene u tradicionalne kostime. U tom trenutku imao sam osećaj kao da sam se vratio u prošlost (san svakog etnologa), kao da je vreme stalo. Osećaj koji me u tom trenutku obuzima teško da se može opisti rečima, ali najbliže rečeno bio sam srećan i ushićen, što zbog toga što sam u Sremu, što imam priliku da vidim nešto drugo, nešto što još uvek kao etnolog tokom svog rada nisam video, ali i zbog same atmosfere i spektakla koji smo u tom trenutku zatekli. U tom trenutku bilo je najmanje dvadesetak konjanika, koji ponosno jašu u narodnoj nošnji, veseli što zbog praznika, muzike ali i po neke rakije i vina koje služe žene obučene u tradicionalni kostim. <o:p></o:p><p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY0JE9Nr9aPitf3P1XCof91S4xB6e-aLK-AE04caJzCg5Gh0wPpbUzX2HqCf0_oI_1wMSlSkEx3QOlz7OiapsU2N9I2L8vR6nuTUIj2dHKLdJxSjfEwaWuqgz0zNRkTlv62otxn8PwY5bsug2w9T1QYXVbvYIbNEccM-uWxSjGayVkuZDfJGksDNrKRQ/s6000/5.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="303" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY0JE9Nr9aPitf3P1XCof91S4xB6e-aLK-AE04caJzCg5Gh0wPpbUzX2HqCf0_oI_1wMSlSkEx3QOlz7OiapsU2N9I2L8vR6nuTUIj2dHKLdJxSjfEwaWuqgz0zNRkTlv62otxn8PwY5bsug2w9T1QYXVbvYIbNEccM-uWxSjGayVkuZDfJGksDNrKRQ/w455-h303/5.jpg" width="455" /></a></div><br /><p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Obuzima me pozitivna jeza, okrećem se ka Anđeli i pokazujem suze radosnice zbog samog događaja ali i zbog toga što nisam bio u pravu kada sam rekao da će to biti samo defile. Govorim joj da sam srećan, da sam zavoleo ravnicu, da sam se svim srcem zaljubio u Srem.</p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"> <a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9x6XJphP4seTgg2xI9iY_vznlZRbvEN2ExPLSA4FfkI0JByzElVnviCouMizKf-aGDE9BPbmrrHAfeLeApCYija0fgVW_g1a6cki8D4NmoOqYaX4pKKXS747c11YEeIFUO6GG2FGqwr7Ugnf-3troJ0NZcnPgLzwYGsqL6v6LbhyZQy4pRfENVF9P3Q/s6000/2.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9x6XJphP4seTgg2xI9iY_vznlZRbvEN2ExPLSA4FfkI0JByzElVnviCouMizKf-aGDE9BPbmrrHAfeLeApCYija0fgVW_g1a6cki8D4NmoOqYaX4pKKXS747c11YEeIFUO6GG2FGqwr7Ugnf-3troJ0NZcnPgLzwYGsqL6v6LbhyZQy4pRfENVF9P3Q/w475-h316/2.jpg" width="475" /></a></p><p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p> </o:p>Pored nas kreće kolona dok sa rančevima i kamerama trčimo ispred konja koji su se uputili ka dvorcu “Šlos” koji se nalazi u centru Golubinaca. Polako stižemo, konjanici se postrojavaju ispred samog dvorca, kao da mu na taj način odajuj počast što tu stoji vekovima, kao simbol minulih vremena. Zvuci tambure mešaju se sa njištanjem konja, što sve čini jedan poseban trenutak, meni do tada nepoznat. U tom trenutku čuje se u daljini pesma, skoro da se više ne čuju tambure kao da je harmonika zanemela i, jedino što u tom trenutku čujem jesu stihovi, “...ćorav gledi kolko ima sati, a gluv sluša u kujni za vrati....” u tom trenutku pojavljuju se dva konjanika na svojim lipicanerima, najglasniji od njih (sa kim smo se kasnije upoznali i koji se našao u našem filmu - Brica) svojim držanjem i stavom podseća na Kraljevića Marka, Boška Jugovića ili pak na vojvodu sa slike Paje Jovanovića “Seoba Srba”, kao da su se svi ti likovi našli u jednom konjaniku, koji stoji viosko iznad mene na svom konju i peva. To je trenutak i verovatno san svakog etnologa ili pak deteta koji je tako zamišljao junake iz prošlosti, ali i ljudi koji se jako retko sreću.</p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p></o:p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiApujELIJ3syZo6Ivz1Ag5lrO_ZoJISu_zHJiXgsnDxFOct7w2WURFgXckhKjOyXMypHI1LH_BS9WB7nlg42qJxWJDVTvVM4J3KZri-lL-I6jUUO8KBzQofGU7VE09Gur-7w3NKNHPv4kDHfEhpIMg58esjcjVAtNG1817rajging-rp_fBVgSNLVKYw/s6000/4.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiApujELIJ3syZo6Ivz1Ag5lrO_ZoJISu_zHJiXgsnDxFOct7w2WURFgXckhKjOyXMypHI1LH_BS9WB7nlg42qJxWJDVTvVM4J3KZri-lL-I6jUUO8KBzQofGU7VE09Gur-7w3NKNHPv4kDHfEhpIMg58esjcjVAtNG1817rajging-rp_fBVgSNLVKYw/w474-h315/4.jpg" width="474" /></a></div><p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p> </o:p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Kolona kreće ka porti katoličke crkve, gde se obraća organizatorka koja im je poželela uspešno jahanje, da budu raspevani ali i pažljivi na svojim konjima, pošto se sama povorka kreće magistralnim putem. Nakon govora povorka ide ka prvom domaćinu, a Anđela i ja kao na “trkama” sa opremom na leđima i u rukama, trčimo što brže ispred duge kolone konja, kako bismo uhvatili što bolje kadrove za naš film.</p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p></o:p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnhh3awb1WyI6o6CUrfYJO0ak5Ez5aZIPXQiBNXXQKnA8xW2WplXtrzZgybRr1Iiqc6ld58OsHtNHd56wkwgsha8aDhtxS0aq6eeeQgPlWCFl01FMn_Z_DxdqX57YHWcoFZpZ2XBGEGe3Dik2I52F4MF_f_f0gqhUitsqFOVk016XLL0lAIexZ8aQODA/s5712/7.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="5712" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnhh3awb1WyI6o6CUrfYJO0ak5Ez5aZIPXQiBNXXQKnA8xW2WplXtrzZgybRr1Iiqc6ld58OsHtNHd56wkwgsha8aDhtxS0aq6eeeQgPlWCFl01FMn_Z_DxdqX57YHWcoFZpZ2XBGEGe3Dik2I52F4MF_f_f0gqhUitsqFOVk016XLL0lAIexZ8aQODA/w451-h316/7.jpg" width="451" /></a></div><p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p> </o:p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Kolona se zaustavlja nakon nekih po mojoj gruboj proceni 500m od same crkve, gde ih dočekuju domaćin i domaćice sa mnoštvom pripremljene hrane i domaćih đakonija. Tu su pite, kifilce, kulen, šunka, suva slanina, domaće rakije i vina ali se nađe i po koje pivo za konjanike koji svojom pesmom u dvorištu domaćina stvaraju jednu posebnu atmosferu. Nakon nekog vremena povorka kreće ka drugom domaćinu, a Anđela i ja se ponovo pripremamo za “konjusku trku” kako ne bismo izgubili kolonu.</p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Zaustavljamo se kod drugog domaćina gde se ponovo iznosi sve ono najbolje što se u jednom Sremskom domaćinstvu može ponuditi. Takođe su i ovde domaćice obučene u tradicionalne kostime. Nakon nekog vremena povorka ponovo kreće, ali mi nismo u mogućnosti da nastavimo sa “trkama”. Zamolili smo kočijaša da krenemo sa njim. Sedamo u čeze i krećemo, Anđela je pozadi sa tamburašima, a ja napred sa kočijašem, čuje se dobro poznata melodija “Salaš u malom ritu” i polako me obuzima pozitivna jeza, nakon toga još jedna pesma, pa još jedna dok se nisu začuli zvuci Balaševića, koga sam tek tada razumeo. Da se ne lažemo, teško je razumeti Balaševića kada živite okružen planinama, ali kada ste u ravnici i na tamburi to poprima sasvim neku drugu dimenziju. <o:p></o:p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisNCwNfn-u3Wj24pJDyaYSwiKLjldxKntn-oucprMmeulrqk0yModP8XLIeFps5_ieRJdljFjFWJSEhbJ_RF2pQUnxBPdVd-JVStu_DtQ3vPBclh-b34XJUZxedVEqUvsKwP2VW7433g9r1gzbxsPRVizbAZERItSdLrP-Yl667ul2Lv70GmETITbpPw/s6000/11.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="298" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisNCwNfn-u3Wj24pJDyaYSwiKLjldxKntn-oucprMmeulrqk0yModP8XLIeFps5_ieRJdljFjFWJSEhbJ_RF2pQUnxBPdVd-JVStu_DtQ3vPBclh-b34XJUZxedVEqUvsKwP2VW7433g9r1gzbxsPRVizbAZERItSdLrP-Yl667ul2Lv70GmETITbpPw/w447-h298/11.jpg" width="447" /></a></div><p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><o:p> </o:p></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcu5qw4AM1mugrT48Ls5BQ9K2uvF5Yo08dsg90ieHiUM5tDHZgyS2C3nlbf4bUvX-pmRDoidCSnJ9w1wMyjQyU2D0L-ww5s-v-mI4DLYcl-jwpQHtz00rRmcrUP73Atrh0lTVJOBVKMncOgoqndmm1aQFpso3NPI8qkfsUj0bBM4iK3fIzpXeBQZVORA/s6000/9.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="295" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcu5qw4AM1mugrT48Ls5BQ9K2uvF5Yo08dsg90ieHiUM5tDHZgyS2C3nlbf4bUvX-pmRDoidCSnJ9w1wMyjQyU2D0L-ww5s-v-mI4DLYcl-jwpQHtz00rRmcrUP73Atrh0lTVJOBVKMncOgoqndmm1aQFpso3NPI8qkfsUj0bBM4iK3fIzpXeBQZVORA/w444-h295/9.jpg" width="444" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>Obilazimo tako redom domaćinstva i ponovo zastajemo u jednom domaćinstvu gde upoznajem C.V. razgovaramo, on me pita o našem radu, ja ga pitam kako je nekada bilo, kako su izgledale u njegovo vreme Mačkare, pokušavam da prikupim što više informacija, Anđela sve vreme trčkara sa aparatom i pokušava da uhvati što više kadrova za film. U tom trenutku prilazi domaćica i poslužuje nam neku crvenu jako suvu kobasicu, koju pre nikada u životu nisam probao, upitao sam mog sagovornika da mi objasni šta je to i o čemu se radi, rekao mi je da mu se kulen presušio, odnosno da je dugo bio u pušnici i zato je takav. Tada započinjemo razgovor o pripremi kulena gde mi je objasnio čitav proces. Ukratko da bi kulen bio dobar on se mora 3 meseca sušiti u pušnici, a kasnije još tri meseca na vetru, tek nakon toga se može konzumirati “zreo” kulen kako mi je objašnjeno.<p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgviSjlHMe1kX32t-Z2SRe3f6zUvxTlaWv-EPnTm1GwhYD7fHauAEe5lmn4kQ4m3w8IyBMHfQD2J2wp48C3nkFhJTyvuN_rA2w_BF8pCAjJI5QxAAafmkfYdLObdWKfCubMQu_lLgd7w4sEWb0Kw4Ei2f4Kxw5IwiuUCObGCweDh0Jd4pAwzMNopm6THA/s6000/10.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="274" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgviSjlHMe1kX32t-Z2SRe3f6zUvxTlaWv-EPnTm1GwhYD7fHauAEe5lmn4kQ4m3w8IyBMHfQD2J2wp48C3nkFhJTyvuN_rA2w_BF8pCAjJI5QxAAafmkfYdLObdWKfCubMQu_lLgd7w4sEWb0Kw4Ei2f4Kxw5IwiuUCObGCweDh0Jd4pAwzMNopm6THA/w413-h274/10.jpg" width="413" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div> Krećemo sa našim kočijašem ka sledećem domaćinstvu, prolazimo kroz Golubince, vidim ušorene kuće, pokušavam da što više vidim i snimim, prolazimo pokraj starih “švapskih kuća”, romskih, hrvatskih, srpskih, kao da se čitav Balkan i deo Evrope smestio u Srem. Na ulici se nalazi i policija koja reguliše saobraćaj ali i samu kolonu, saznajemo da su pripadnici policije zaustavili jednog od učesnika zbog prekoračene brzine, a kretao se u svom automobilu svega dvadesetak na sat.<p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Polako se smrkava a mi odlazimo u prostorije HKPD Tomisalv, kako bismo porazgovarali sa domaćinima ali i videli stare fotografije. Objašnjeno nam je da se u Golubincima održava pokladno jahanje tek nekih 12 godina i da je to tradicija koja je iz Slavonije preneta u Golubince i da tokom manifestacije Pokladnog jahnja zajedno učestvuju i Hrvati i Srbi koji vekovima žive u slozi u ovom Sremskom selu. Selo u kome nema netrplejivosti, gde se oseća harmonija, selo gde nema podela oko vere, selo koje živi u slozi i koje nisu omele nedaće i događaji iz devedesetih godina prošlog veka. Videli smo dostignuća i medalje koje su osvojene na raznima manifestacijama širom Srbije i Hrvatske. <o:p></o:p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilAo5gi7pUYxZXWESPnubBh2Fj-KHh2AS2QY3CsE6pdZ5qyuIHYTp81NxTWf-9uSNG1joSUyo4PlsHxvpE-KW4KS5zq7Zq-lCaAm-UaA2walRqfQfng6BwKOuuIxw7dIPsegdnRRHubbOT2vn1gnx2fFaqPgD52hbkO6dXEUeQladBbCqtuoZ-w0sIGw/s6000/12.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="6000" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilAo5gi7pUYxZXWESPnubBh2Fj-KHh2AS2QY3CsE6pdZ5qyuIHYTp81NxTWf-9uSNG1joSUyo4PlsHxvpE-KW4KS5zq7Zq-lCaAm-UaA2walRqfQfng6BwKOuuIxw7dIPsegdnRRHubbOT2vn1gnx2fFaqPgD52hbkO6dXEUeQladBbCqtuoZ-w0sIGw/w422-h281/12.jpg" width="422" /></a></div><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">Polako se okuplaju ljudi u Domu koji je uređen da primi oko 200 ljudi, i da svi skupa večeraju. Dolaze i konjanici koji su skinuli svoje tradicionalne kostime i koji se sada jedva mogu i prepoznati. Kreće zvuk tambure, ali i užurbani konobari da gostima posluže gulaš, koji su domaćini unapred pripremili za goste. Nakon večere, proglašen je pobednik, vlasnik najlepšeg lipicanera, ali i njaraspevaniji i najveseliji učesnik pokladnog jahanja. Polako kreću tamburaši sa svojom svirkom i kreće opšte veselje i radost i igra. Ostajemo još malo sa domaćinima da se pozdravimo kao i sa nekim od učesnika pokladnog jahanja. Napuštamo Anđela i ja polako salu dok se za nama u daljini i dalje čuju zvuci tamburaša. <o:p></o:p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5iRQlSZsgxURZ1eGonSEimH4K2hmcJ7NdXW9zrO2SwS4-nsc6GzqTT547z3RZsihj-WEmjjWcgvdlkqgkh-0zF3Fw7csz5mC7jGqE61vG3syqXV76xn4-2p9wGU_LKBsNNnTzCefDKTSXyh1f_MTk05R12XwBRV1qPx3ioVmXaIvfKWLMUK66nx9Jug/s5200/8.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4000" data-original-width="5200" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5iRQlSZsgxURZ1eGonSEimH4K2hmcJ7NdXW9zrO2SwS4-nsc6GzqTT547z3RZsihj-WEmjjWcgvdlkqgkh-0zF3Fw7csz5mC7jGqE61vG3syqXV76xn4-2p9wGU_LKBsNNnTzCefDKTSXyh1f_MTk05R12XwBRV1qPx3ioVmXaIvfKWLMUK66nx9Jug/w411-h316/8.jpg" width="411" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Film "Pokladno jahanje u Golubincima" možete videti na YT kanalu "Počudište"</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="331" src="https://www.youtube.com/embed/UxRFtSH5fn8" width="398" youtube-src-id="UxRFtSH5fn8"></iframe></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Autor: Aleksandar Repedžić, kustos etnolog</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br /></div><p></p>Andjela Djermanovichttp://www.blogger.com/profile/07096972829821672119noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-52077116507794919722023-06-10T10:07:00.003+02:002023-06-10T10:14:11.595+02:00Profakuc - Božićno maskiranje u Laznici <div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/4HuMiJ758-o" width="320" youtube-src-id="4HuMiJ758-o"></iframe></div><br />Profakuc - Božićno maskiranje u Laznici predstavlja jedinstven običaj Vlaha u Homolju, gde se tokom Božića, muškarci maskiraju u demone. U filmu su prikazani delovi proslave Božića, maskiranje kao i lomljenje česnice. Kroz profakuc se na simboličan način imitativnim seksom, pesmom i igrom obezbeđuje plodnost tokom čitave godine. U samom običaju učestvuje celo selo ali i meštani sela Selište koji su takođe maskirani i učestvuju u ovom običaju. Čitav običaj prati igra i pesma i kolo kao neizostavni element ovog običaja.</div><div><br /></div><div><br /></div><br />Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-68768031930967074732023-06-06T10:16:00.003+02:002023-06-06T10:16:14.240+02:00Počudište - Pokladno jahanje u Golubincima<p><br /></p><div style="text-align: left;"><div style="text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJipqX16ErV4NJhjpkIODRaJT6nua7mx2VZQrtsXEOLZiAYIF3U_OwdFfX3wlUE0hL1aedWhK_Lxm7Ervon3tt8gdNnJz4GDaWty1sRJzbRPzkloG78uUUFs10fNxEq6AxPRCtdlRi0cIiYg_3jGltlFCm8xnrDSoAnK0H3-FVvkzaoYkAiAar04H8zQ/s5250/Pokladno%20jahanje%201.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2947" data-original-width="5250" height="271" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJipqX16ErV4NJhjpkIODRaJT6nua7mx2VZQrtsXEOLZiAYIF3U_OwdFfX3wlUE0hL1aedWhK_Lxm7Ervon3tt8gdNnJz4GDaWty1sRJzbRPzkloG78uUUFs10fNxEq6AxPRCtdlRi0cIiYg_3jGltlFCm8xnrDSoAnK0H3-FVvkzaoYkAiAar04H8zQ/w482-h271/Pokladno%20jahanje%201.jpg" width="482" /></a></div><br /><span style="font-family: Calibri;"><br /></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-family: Calibri;">"</span><i><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';">Mi pevamo što istina nije</span><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';"> </span></i></div><div style="font-style: italic; text-align: center;"><i><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';">Guska vodu iz rešeta pije,</span></i></div><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i> Krmača se na slamu popela</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>I piliće za sobom povela</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>Dok pilići krmaču sisaju</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>To prasići slamu čeprkaju</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>Ćorav gledi, kaže</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>Kolko ima sati</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>A gluv sluša,</i></div></span><span style="font-family: Calibri; font-style: italic;"><div style="text-align: center;"><i>U kujni zavrati</i></div></span><span style="font-family: Calibri;"><div style="font-style: italic; text-align: center;"><i>Sakat beži</i></div><div style="font-style: italic; text-align: center;"><i> da ga ne uhvati"</i></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">*Recitacija iz filma<i style="font-style: italic;"> </i></span></div></span></div><p><span style="background-color: white; font-family: Calibri; font-size: 16px;">Počudište je serijal kratkog dokumentarnog filma o mitovima, legendama i narodnim običajima Balkana, kroz prizmu etnologa Aleksandra Repedžića i umetnice Anđele Đermanović. Susrešćete se sa misterijama Balkana, bićima koja egzistiraju u ljudskoj imaginaciji vekovima, tajanstvenim gradovima, fenomenima magije, urbanim i ruralnim legendama, zagrobnim životom i obredima ali i životom marginalizovanih grupa. Cilj Počudišta je pomoć u očuvanju kulturne baštine i prenošenje lepote društvenih raznolikosti sa osvetljavanjem svih retkih i kulturnih čudnovatosti.</span></p><p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRyaCRoPclHuWdQ4XROQ7_Trs9eSMiAIzELFVLYPC5YJMKaAKVKajpQagGYogxtUNip6e8UbDHYxBXsV1lUmNNt-gR5fqc_wVaiJlTTMoIdSWzVrJ1WVSCFiQyGXUTDjU22h1NpPODCSFqyIUFcBV0ov0bMtXxCVTyXsy2nsklPNkNjqugbWVxAzPh9g/s5250/Pokladno%20jahanje%202.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2956" data-original-width="5250" height="236" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRyaCRoPclHuWdQ4XROQ7_Trs9eSMiAIzELFVLYPC5YJMKaAKVKajpQagGYogxtUNip6e8UbDHYxBXsV1lUmNNt-gR5fqc_wVaiJlTTMoIdSWzVrJ1WVSCFiQyGXUTDjU22h1NpPODCSFqyIUFcBV0ov0bMtXxCVTyXsy2nsklPNkNjqugbWVxAzPh9g/w420-h236/Pokladno%20jahanje%202.jpg" width="420" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kadar iz filma</td></tr></tbody></table></p><p><span style="font-family: Calibri;">Pokladno Jahanje u Golubincima je film o modifikaciji samog običaja i njegovom dolasku iz Slavonije u Srem. Dvanaesto po redu pokladno jahanje predstavlja relativno nov običaj u Sremu, kako je prihvaćen od strane meštana i šta on za njih simbolizuje i znači.</span></p><p><span style="font-family: Calibri;"> Meštani od kojih su neki Srbi a neki Hrvati zajedno učestvuju u običaju idu od kuće do kuće jašući konje uz pesmu tamburaša, najavljujući Mačkare koje se održavaju narednog dana. Film govori o prijateljstvu dva naroda koji vekovima žive na istom prostoru, bez obzira na sukobe devedesetih godina prošlog veka.</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="297" src="https://www.youtube.com/embed/UxRFtSH5fn8" width="357" youtube-src-id="UxRFtSH5fn8"></iframe></div><br /><span style="font-family: Calibri;"><br /></span><p></p>Andjela Djermanovichttp://www.blogger.com/profile/07096972829821672119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-45657260317853531432023-06-06T09:58:00.006+02:002023-06-06T10:00:51.505+02:00Počudište - Svinjokolj u Kovilju<p class="MsoNormal"></p><div style="text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-cnYuK0n--eglRrZAw5xppATqdDFyV_KtbG5VQBQ3P1r4RlID0VEJestjphYSqw-I8gHHbIdZW7-WYJjrHmDReZqJBn1yZKudN6FWPGS1PtAY4R_mK2uqY-NWFYZzfD-YLTESmFrPFOErArNquN-NyGZmSDFqtGbnUr9c1a_GA-FxpGGU4UtjyLZk2Q/s1980/za%20film%20svinjokolj.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1020" data-original-width="1980" height="248" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-cnYuK0n--eglRrZAw5xppATqdDFyV_KtbG5VQBQ3P1r4RlID0VEJestjphYSqw-I8gHHbIdZW7-WYJjrHmDReZqJBn1yZKudN6FWPGS1PtAY4R_mK2uqY-NWFYZzfD-YLTESmFrPFOErArNquN-NyGZmSDFqtGbnUr9c1a_GA-FxpGGU4UtjyLZk2Q/w481-h248/za%20film%20svinjokolj.jpg" width="481" /></a></div><br /><i><br /></i></div><div style="text-align: center;"><i>"Ja kad umrem,</i></div><i><div style="text-align: center;"><i>sve će isto biti.</i></div><div style="text-align: center;"><i>Sunce sjati,</i></div><div style="text-align: center;"><i>i narod govoriti.</i></div><div style="text-align: center;"><i>Ali dušo moja,</i></div><div style="text-align: center;"><i>moraš biti mirna,</i></div><div style="text-align: center;"><i>tamo nema</i></div><div style="text-align: center;"><i>rakije i vina"</i></div></i><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">*Recitacija jednog od aktera filma</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';">Počudište je serijal kratkog dokumentarnog filma o mitovima, legendama i narodnim običajima Balkana, kroz prizmu etnologa Aleksandra Repedžića i umetnice Anđele Đermanović. Susrešćete se sa misterijama Balkana, bićima koja egzistiraju u ljudskoj imaginaciji vekovima, tajanstvenim gradovima, fenomenima magije, urbanim i ruralnim legendama, zagrobnim životom i obredima ali i životom marginalizovanih grupa. Cilj Počudišta je pomoć u očuvanju kulturne baštine i prenošenje lepote društvenih raznolikosti sa osvetljavanjem svih retkih i kulturnih čudnovatosti.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';"><br /></span></p><p class="MsoNormal"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgy6TfANyPVyV1M33xyUUmHTmyUKJ07URhDIFf-cJU8W8eV1DgZHiM64DtLSwtF07n3gjy_xrTr-Afs70u_ahUa9H1TSJG_7SJRsa6huusJa09gp2MVcX1dapBaOGUMGoRmju8FhmCpTJFEvPFc5zxDa6ddA7S-Md7qdIwcjnJb5z50LJx5HctLCo0cg/s5250/Svinjokolj%20u%20Kovilju%201.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2956" data-original-width="5250" height="210" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgy6TfANyPVyV1M33xyUUmHTmyUKJ07URhDIFf-cJU8W8eV1DgZHiM64DtLSwtF07n3gjy_xrTr-Afs70u_ahUa9H1TSJG_7SJRsa6huusJa09gp2MVcX1dapBaOGUMGoRmju8FhmCpTJFEvPFc5zxDa6ddA7S-Md7qdIwcjnJb5z50LJx5HctLCo0cg/w374-h210/Svinjokolj%20u%20Kovilju%201.jpg" width="374" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kadar iz filma "Svinjokolj u Kovilju"</td></tr></tbody></table><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';"><br /></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';">Film "Svinjokolj u Kovilju" je prikaz seoske zadruge, gde zajednica odnosno komšije pomažu jedni drugima u pripremi zimnice. Film prati klanje, šurenje i obradu mesa u Vojvodini, pripremu tradicionalnog specijaliteta “džigernjače” i kobasica, kao i hranu koja se tradicionalno služi tokom ovog običaja.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';"> Prikazani su mladi ljudi koji su nastavili tradiciju klanja svinja ali i starije generacije meštana koji su sada samo posmatrači događaja. Poetski završetak filma dočarava autentičnu atmosferu jednog običaja koji izumire. </span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';">Pogledajte na YT profilu <a href="https://www.youtube.com/@Pocudiste" target="_blank">Počudište</a></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><iframe allowfullscreen="" class="BLOG_video_class" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/XqP7OjNee_w" width="320" youtube-src-id="XqP7OjNee_w"></iframe></div><br /><p class="MsoNormal"><br /></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri;"><a href="https://www.youtube.com/watch?v=XqP7OjNee_w&t=1s" target="_blank">https://www.youtube.com/watch?v=XqP7OjNee_w&t=1s </a></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri;"><br /></span></p><p class="MsoNormal"><br /></p>Andjela Djermanovichttp://www.blogger.com/profile/07096972829821672119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-26719652193095350642023-05-31T13:38:00.003+02:002023-05-31T14:38:49.064+02:00Zabeleška sa terena - svinjokolj<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTybURjKNRbdEoPkfn3_StVmW8dUJIX3U9wTBuAcJ-XuUb7pDYqASuwI1QwhtcNZEgC5Wnsq8aCbOnA2KMnAzs0QmuGpppK9PC3UvfCCSvbdP7tuUq3IopAQXYS8APLT56KG1QMm4xFcI53Vyxlln_9w4CWm0bIQO9Xvl78-KyK1oPFAgtTZSc2PUFMA/s4312/7%20svinjskih%20glava.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3515" data-original-width="4312" height="326" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTybURjKNRbdEoPkfn3_StVmW8dUJIX3U9wTBuAcJ-XuUb7pDYqASuwI1QwhtcNZEgC5Wnsq8aCbOnA2KMnAzs0QmuGpppK9PC3UvfCCSvbdP7tuUq3IopAQXYS8APLT56KG1QMm4xFcI53Vyxlln_9w4CWm0bIQO9Xvl78-KyK1oPFAgtTZSc2PUFMA/w399-h326/7%20svinjskih%20glava.jpg" width="399"></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br></div><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Na snimanju dva filma “Svinjokolj u Kovilju” i “Laza” provela sam četiri dana. Prva dva dana sam bila sama, a druga dva mi se pridružio etnolog Aleksandar Repedžić, koautor dokumentarnog serijala Počudište. Zabeležila sam oko 6 klanja, a na 9 sam zakasnila. Snimanja su bila u decembru, od zime, kiše i pare oranije pokvario mi se aparat kojim snimam.</span></p><p class="MsoNormal"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcmqNAAqwtcSte8VfuIrK9rg3OfuC6QmMJoOf6PxvIGg3bdlGGygJgE376ydIUgHeUKs4nvvry9DN5TP2JpVDJ_b8gQ8oitpeMdqbhnqEEzNsajf7CA165K5Jlb8RW4i_PIMbbvKU1qEjCLY25-4_VIW4WeIp9qfUZM5fIWrNqn_adCSCd7RAa-QdPqw/s5184/2me.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2912" data-original-width="5184" height="247" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcmqNAAqwtcSte8VfuIrK9rg3OfuC6QmMJoOf6PxvIGg3bdlGGygJgE376ydIUgHeUKs4nvvry9DN5TP2JpVDJ_b8gQ8oitpeMdqbhnqEEzNsajf7CA165K5Jlb8RW4i_PIMbbvKU1qEjCLY25-4_VIW4WeIp9qfUZM5fIWrNqn_adCSCd7RAa-QdPqw/w439-h247/2me.jpg" width="439"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Arhivska fotogorafija sa terena, autor: Aleksandar Repedžić</td></tr></tbody></table><span style="font-family: times;"><br></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"> Prvi dan sam provela u Vojki, zabeležila sam dva klanja. Kako meso ne jedem više od decenije iz ličnih moralnih razloga, i nikada nisam posmatrala ceo proces, od napetosti sam imala upalu mišića celog tela, ali sam uspela profesionalno da iznesem snimanje. Na insistiranje mojih domaćina da dođem i sledećeg dana i zabeležim proces u drugoj kući i drugačijoj atmosferi, došla sam nerado ponovo. U planu je bilo klanje osam svinja, a zbog strašno loše autobuske konekcije na relaciji Nova Pazova - Stara Pazova - Vojka (a možda i podsvesno?), na snimanje sam zakasnila i došla nakon šurenja. Materijal koji sam tog dana zabeležila bio je dragocen, i pamtim taj teren kao jedan od lepših. Provela sam mnogo vremena u dimu oranije hvatajući magične kadrove treperave pare, i nikada u životu nisam "mirisala" kao tada. Kada je majka došla kolima po mene, dobila je poriv da povrati od mirisa sveže skuvanih iznutrica i kože.</span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAQdbLGDjFRaCzIa7mYF9ULzvvxydxY-JhARIBKuqpUWkKU_0mVDd7KbdlvJVvP2o4AsO2ePumRme2kfGosGDkSBFYyLnoFrJVTDcOJbEMRGZMsjdBypkZqMDKU4e8i3VoBCW4joSu2UeLeZXl6h1BU3hI_hApSGLskbRJjXPVlF0lSbra6ffnletDOw/s5184/za%20blog%201.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2912" data-original-width="5184" height="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAQdbLGDjFRaCzIa7mYF9ULzvvxydxY-JhARIBKuqpUWkKU_0mVDd7KbdlvJVvP2o4AsO2ePumRme2kfGosGDkSBFYyLnoFrJVTDcOJbEMRGZMsjdBypkZqMDKU4e8i3VoBCW4joSu2UeLeZXl6h1BU3hI_hApSGLskbRJjXPVlF0lSbra6ffnletDOw/w423-h238/za%20blog%201.jpg" width="423"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Arhivska fotogorafija sa terena, autor: Aneđela Đermanović</td></tr></tbody></table><span style="font-family: times;"><br style="text-align: left;"></span></td></tr></tbody></table><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Trećeg snimajućeg dana pridružio mi se i Aleksandar, tada je već bilo mnogo lakše. Njegovo iskustvo je drugačije od mog, on je svojevremeno i sam učestvovao u svinjokoljima i poznat mu je svaki segment procesa, od klanja do obrade mesa. Zbog toga je i samo klanje kamerom mogao da zabeleži na svega pola metra razdaljine, što ja nisam mogla, mada taj materijal zbog previše uznemirujućeg sadržaja nismo ni smeli da koristimo.. Sa velikim entuzijazmom je pratio čitav proces, i sa još većim entuzijazmom mi je objašnjavao kako se zove koji deo mesa na rasporenoj svinji.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"><br></span></p><p class="MsoNormal"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFI3eQyDE9LzuOfBa5vGHdydIPiSmDtruUDAfuXNDCD-lna6ZsnU_7S0T6A_95P6SnqSQxcOHpR4yRqRTCQlEG6l6ptWEs2jgvNL_h-J1GK2EPF8ZIfgBSeN06EI-e3rzdU1-5g2WqYSbB2fPgoCkBdDO1aG0UaqMtdOCtu9KRXnyJssplMlQbsghgZA/s4368/za%20blog%203.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2912" data-original-width="4368" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFI3eQyDE9LzuOfBa5vGHdydIPiSmDtruUDAfuXNDCD-lna6ZsnU_7S0T6A_95P6SnqSQxcOHpR4yRqRTCQlEG6l6ptWEs2jgvNL_h-J1GK2EPF8ZIfgBSeN06EI-e3rzdU1-5g2WqYSbB2fPgoCkBdDO1aG0UaqMtdOCtu9KRXnyJssplMlQbsghgZA/w445-h296/za%20blog%203.jpg" width="445"></a></td></tr></tbody></table><br><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjs1Jrd3NguyIWdtfUt37AQP-DxC1yx3yLxY5zsr0xoWJVUPCdQF1qmMzA_3k6a5YDi6Fm8Yb6oqVfn7JwqvpYrwFc1PYku1tXF2KBqfsS1OIJn1qBDhsFU-7rUdme-qEATsnyiOCssuga2OdvVCEpsGZ2ftfkfGwXTXw2PTDZGPdkbtYLEF9YMaIo4CQ/s4340/za%20blog%204.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2454" data-original-width="4340" height="247" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjs1Jrd3NguyIWdtfUt37AQP-DxC1yx3yLxY5zsr0xoWJVUPCdQF1qmMzA_3k6a5YDi6Fm8Yb6oqVfn7JwqvpYrwFc1PYku1tXF2KBqfsS1OIJn1qBDhsFU-7rUdme-qEATsnyiOCssuga2OdvVCEpsGZ2ftfkfGwXTXw2PTDZGPdkbtYLEF9YMaIo4CQ/w438-h247/za%20blog%204.jpg" width="438"></a></div><br><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Arhivske fotogorafije sa terena, autor: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: times;"><br style="text-align: left;"></span></td></tr></tbody></table><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Staru Švapsku kuću u Vojki smo napustili u kasnim večernjim satima, na kraju dana ushićeni zbog materijala koji smo sakupili, ali i bogatiji za poznanstvo sa neverovatnim ljudima, skrivenim biserima do kojih te samo počudni životni putevi mogu odvesti. </span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Četvrtog snimajućeg dana uputili smo se u Kovilj. Igrom slučaja, opet smo kasnili. Zagubili smo se i zaglavili na nepoznatom poljskom putu u blizini Beške, koji je u ranom decembarskom jutru bio blatnjav od kiše koja je u toku noći padala. Uspeli smo nakon mnogo muka da se izvučemo bez oštećenja. Propustili smo prvo klanje. Celokupan proces smo ispratili sa drugom svinjom. Imala sam još jedan peh, zapalila sam deo suknje koju sam nosila dok sam se grejala kraj vatre. Dok je Aleksandar degustirao mesne proizvode, meni su domaćini, pomalo šokirani jer imaju vegetarijanca na snimanju poručili grilovano povrće, čime sam malo poremetila tradicionalni red: kožura, džigerice, salčići. </span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Na terenu smo zabeležili i sledeću recitaciju:</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">"Ja kad umrem sve će isto biti</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Sunce sjati i narod govoriti,</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Ali dušo moja,</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Moraš biti mirna,</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Tamo nema rakije i vina"</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Calibri;"><br></span></p><h3 style="text-align: left;"><span style="font-family: Calibri;"><a href="https://repkeetnolog.blogspot.com/2021/04/svinja-u-narodnim-verovanjima.html" target="_blank">Svinja u narodnim verovanjima</a> </span></h3><p class="MsoNormal">Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić su elemente ovog fenomena prikazali 1970. godine u Mitološkom rečniku.</p><div style="text-align: justify;">Prema njima, svinja predstavlja demonsku životinju, a po jednom mišljenju ima i značenje totema. Svinja, po narodnom verovanju, predskazuje vreme, kišu, sneg i mraz ili može da predskaže veselje, nesreću i smrt. </div><div style="text-align: justify;"><br></div><div style="text-align: justify;">Kada se novorođenče prvi put iznosi iz kuće, nosi se „prvo ka istoku, a zatim kod svinja". U nekim krajevima, uoči Đurđevdana ili Nove godine devojke izvode mađijske radnje sa svinjama radi udaje. Po verovanju, svinja je moćan utuk protiv zlih demona, u prvom redu protiv demona nepogode. Svinjska krv i delovi svinje upotrebljavaju se u narodnoj medicini i predskazivanju, a osobitu lekovitu i plodotvornu moć imaju delovi <b>svinje koja se kolje o Božiću</b>. Veruje se da prilikom gledanja u svinjsku dijafragmu može da se predvidi kakva će zima biti. </div><div style="text-align: justify;"><div><br></div><div>Na Tucin-dan, dva dana pred Božić, ili na Badnji-dan, kolje se ritualno svinja određena za pečenicu. Već samo odabiranje i pripremanje životinje određene za pečenicu pokazuje da od nje, po narodnom verovanju, zavisi sreća i blagostanje kuće koja je kolje. </div></div><p class="MsoNormal"><span style="text-align: justify;">Pečenica se ubija do podne, dok dan napreduje, a na mesto gde će je ubiti prethodno polože slamu. Pečenicu nipošto ne valja oboriti sekirom, već samo nožem zaklati. Ponegde su pečenicu ubijali udarajući je</span><b style="text-align: justify;"> krupicom soli </b><span style="text-align: justify;">u čelo, čime </span><b style="text-align: justify;">onaj ko ubija skida odgovornost sa sebe </b><span style="text-align: justify;">i prenosi je na sô, jer ona, po narodnom verovanju, ima izrazitu demonsku snagu. </span></p><p class="MsoNormal"><span style="text-align: justify;">Krvi ubijene životinje pridaje se osobita, u prvom redu lekovita moć. Ponegde domaćin koji zakolje pečenicu lizne krvi iz „zakolja", čime direktno prenosi na sebe demonsku snagu žrtvovane životinje. Zatim stavi u ranu klip kukuruza da se okrvavi, pa to okrvavljeno zrnje služi kao lek za ljude i za životinje. </span></p><div style="text-align: justify;">Pored verovanja u lekovitu moć njuške od pečenice, ona se čuva „da bi se svinje množile". Iz istog razloga ponegde su vilicu i plećku pečenice ostavljali na tavanu. Naši običaji ukazuju na verovanje da je za <b>glavu pečenice, osobito za njušku i vilicu, a zatim uopšte za kosti, vezana duša žrtvovane životinje</b>.</div><div style="text-align: justify;"><br></div><div style="text-align: justify;"><div>Kosti glave, osobito vilica, ostavljaju se na tavanu i njima se pridaje lekovita, plodotvorna i uopšte mistična moć. Ista mistična moć pridaje se i plećki pečenice, odnosno njenoj kosti, na kojoj se gata i koja se radi toga ne sme zubima dohvatiti. </div><div><br></div><div>Prema našim običajima i verovanjima, <b>ritualno ubijanje svinje o Božiću značilo bi žrtvovanje izabranog predstavnika životinjske vrste</b> koja se inače redovno ubija. </div><div><br></div><div>Vezu između useva i pečenice nalazimo i u običaju da se česnica šara papkom pečenice. Kako je česnica obredni hleb koji simbolički predstavlja useve i od kojeg prvenstveno zavisi rod žita, <b>šaranje česnice papkom pečenice </b>treba da pojača njeno mađijsko delovanje na rod useva.</div><div><br></div><div><div><b>Svinjaruša ili Svinjarka </b>izgleda da je takođe narodni naziv za zvezdu Sirijus, kao i Volujara, Volarica. Kada se ujutru ova zvezda pojavi, negde puštaju svinje u žir. </div><div><br></div><div><br></div></div></div><h3 style="text-align: left;"><span style="font-family: times;">Nakon snimanja </span></h3><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"><br></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">U analizi svih elemenata koji prate ovaj događaj sebi sam olakšala etnološkim objašnjenjima prinošenja žrtve, usled čega sam čin podigla na viši ritualni, obredni karakter. Pored ovog, upoznala sam ljude koji su svesni žrtve koja se zarad njih prinosi, i ljude koji ove životinje vole, neguju i cene. Videla sam svinje koje se maze i koje slobodno trče njivama. Videla sam zajednicu okupljenu u entuzijastičnoj radnoj akciji. Videla sam i ljude kojimase ovo gadi i koji nikada neće ovaj čin ponoviti. Videla sam život.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"> Nakon snimanja svinje su mi se pojavljivale u snovima. Sledeći <b>san</b> bio je osnovni motiv za ovu sliku:</span></p><p class="MsoNormal"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoqVGGYBvJZamoNSG3Es0uuAnbw_ZSJIR6GhGX_esYRchzJKACWV8uZMZ9lPGs39nuJPZA5AxoL_Qq9BoHoEabPAhGFzrBHJx48VW7iTVaAZ-fhWAV6YOeaeDN-KdjDgTAWiPuOzyas4lqQA25T-L65kD0qFHLOzq5IAHH-juutd8_S4JOo6iy-kR-4Q/s4312/7%20svinjskih%20glava.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3515" data-original-width="4312" height="305" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoqVGGYBvJZamoNSG3Es0uuAnbw_ZSJIR6GhGX_esYRchzJKACWV8uZMZ9lPGs39nuJPZA5AxoL_Qq9BoHoEabPAhGFzrBHJx48VW7iTVaAZ-fhWAV6YOeaeDN-KdjDgTAWiPuOzyas4lqQA25T-L65kD0qFHLOzq5IAHH-juutd8_S4JOo6iy-kR-4Q/w374-h305/7%20svinjskih%20glava.jpg" width="374"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"Sedam svinjskih glava"<br>Ulje na platnu, 100x120cm</td></tr></tbody></table><span style="font-family: times;"><br></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Pripreme su za svinjokolj po strogim religijskim muslimanskim pravilima (Halal). Tražio se koljač koji dobija veliku nagradu za izvršen čin od velike časti - sedam svinjskih glava (kako je to izgovoreno jasno sam videla sedam čistih svinjskih glava kako lebde u vazduhu pravolinijski postavljene, kao prikaz izgovorene reči). Čast da izvrši ovaj ritualni čin dobila je žena. Presrećna sam što imam priliku da snimim kako muslimani to rade. Počinjem da snimam, ali ima problema sa kamerom i koristim gazu koju provlačim ispred objektiva kako bih napravila efekte. Troši mi se baterija i sam čin klanja zapravo propuštam jer sam sve vreme fokusirana na tehniku. Kasnije u toku sna, sa koljačicom posmatram neki voz od drveta i metala.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"> San mi je ostao snažno u svesti danima, i ubrzo sam u literaturi pronašla da svinjska glava ima mesto u narodnim verovanjima, da se prinosi kao žrtva i da donosi sreću, što je uticalo na moj unutrašnji osećaj sreće koja mi sledi. Svesna iracionalnosti, ipak sam se osećala sigurno i zaštićeno pod pokroviteljstvom svojih sedam glava. Naslikala sam ih kako bi ostali zabeleženi simboli zaštite. </span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">U periodu oslikavanja ove slike, sanjala sam kako sam krunisana svinjskom glavom: u koloni nas je bilo nekoliko (između 5 i 9) a ispred nas je stajala raskomadana svinja. Svako je trebao da dobije deo svinje. Ja sam bila prva i dobila sam glavu, koju su stavili na moju glavu. Glava je bila ogromna (prečnika oko 70cm), još je bila delimično krvava, sveže odsečena i gadila mi se, prdržavala sam je rukama zbog svoje veličine. Kada sam se otarasila prvog talasa gađenja, osetila sam se dobro. Bilo je još niz snova sa motivom svinje, ali ova dva su ostala posebno upečatljiva i stvorila su nužnost “oslobađanja motiva” odnosno potrebu da kroz slike i literaturu puštam taj motiv iz sebe. </span><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-fareast-font-family: SimSun; mso-spacerun: 'yes';"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"><br></span></p><p class="MsoNormal"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2feq012PCBHZ2CPF1RW517Dv-PJ7d-F-EUkst9TY7tqeoOedcdwiVOCvb-Q96rAhAetvEK6vv8TaxDBtgRUL-YHrhDYuNXXAzz8Z9lnUJC8u5T91p0NMEY10d7FhYH0oVA4HTobD586HFqqX58rfIauilAADXI758yh5oc4P7QnWNwwCIIx_MWqSROA/s1980/za%20film%20svinjokolj.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1020" data-original-width="1980" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2feq012PCBHZ2CPF1RW517Dv-PJ7d-F-EUkst9TY7tqeoOedcdwiVOCvb-Q96rAhAetvEK6vv8TaxDBtgRUL-YHrhDYuNXXAzz8Z9lnUJC8u5T91p0NMEY10d7FhYH0oVA4HTobD586HFqqX58rfIauilAADXI758yh5oc4P7QnWNwwCIIx_MWqSROA/w409-h211/za%20film%20svinjokolj.jpg" width="409"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Početak filma</td></tr></tbody></table><span style="font-family: times;"><br></span><p></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Film <a href="https://www.youtube.com/watch?v=XqP7OjNee_w&t=143s">"Svinjokolj u Kovilju</a>" možete videti na našem <a href="https://www.youtube.com/@Pocudiste">Youtube kanalu Počudište</a>, na kom uskoro izlazi i film "Laza" koji prikazuje životnu priču čoveka koji sezonski vrši uslužno klanje.</span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;"><br></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: times;">Autor zabeleške: <a href="https://andjeladjermanovic.blogspot.com/" target="_blank">Anđela Đermanović</a>, umetnica i koautorka dokumentarnog serijala Počudište</span></p>Andjela Djermanovichttp://www.blogger.com/profile/07096972829821672119noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-86885723484860126532023-05-30T15:27:00.006+02:002023-06-23T08:49:58.722+02:00Običaji paljenja krijesa i koledanja u svetoivanjskom kraju od Jurjeva do Ivanja<p> </p><p></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgNCzv2e_DAGppKXzFoFzAuCkW1n8FOe_HAYey_c1uabo-YXLQboAqks7OPwh7r6Bo4H6zLo1N5O1VoRUADkKHVJ0cYOltWazabQS0NMH-EdltQSsBsz7TCAaW278gqloijcJcb-zYNEOZ4T0_ReX9PNk1odo1tzxem5lr2g-EMuf-beCFUY4-m5UJ8rw/s3600/paljenje%20kresa.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3600" data-original-width="3200" height="408" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgNCzv2e_DAGppKXzFoFzAuCkW1n8FOe_HAYey_c1uabo-YXLQboAqks7OPwh7r6Bo4H6zLo1N5O1VoRUADkKHVJ0cYOltWazabQS0NMH-EdltQSsBsz7TCAaW278gqloijcJcb-zYNEOZ4T0_ReX9PNk1odo1tzxem5lr2g-EMuf-beCFUY4-m5UJ8rw/w362-h408/paljenje%20kresa.jpg" width="362"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p></p><p><span style="font-size: x-small; text-align: justify;">Igor Zrinski, mr.sc.</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: x-small;"><span>Muzej Sveti Ivan Zelina</span><span><o:p></o:p></span></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: x-small;"><span>kustos etnolog</span><span><o:p></o:p></span></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: x-small;"><a href="mailto:igor.zrinski01@gmail.com"><u><span class="15" style="color: #0563c1;">igor.zrinski01@gmail.com</span></u></a><u><span class="15" style="color: #0563c1;"><o:p></o:p></span></u></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: x-small;"><u><span class="15" style="color: #0563c1;">igor.zrinski@zelina.hr</span></u><span><o:p></o:p></span></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Kalendarski proljeće započinje 21. ožujka. Osim činjenice da sa sobom nosi sve duže i toplije dane, te da vegetacija pomalo, ali sigurno izlazi iz zimskog sna i hibernacije, te zelenilo sve više okružuje naše svakodnevne živote, proljeće nam donosi sa sobom i početak gospodarske godine i pripreme za poljoprivredne poslove. Naravno, u prošlosti je ovaj prijelaz iz zime u proljeće bio značajniji i vidljiviji, posebice zato što je broj seoskih domaćinstava koji su ovisili o svakodnevnim i cjelogodišnjim gospodarskim radnjma bio brojniji nego što je to danas. Bez obzira na ovu činjenicu, simbolički prijelaz na proljetni dio godine još uvijek pobuđuje određenu dozu aktivnosti i buđenja iz „zimskog sna“. Simbolički i mitološki ovaj dio godine vrlo je zanimljiv iz aspekta etnografskih istraživanje i nematerijalne baštinske kulture. </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Od razdoblja Jurjeva pa sve do Ivanja sjeverozapadna Hrvatska, pa tako i svetoivanjski kraj svjedočio je u prošlosti običajima i tradicijama od kojih se do danas zadržao manji broj, ili eventualno dijelovi obreda. Zasigurno i danas postoje pojedinci, možda oni starijih generacija koju su svjedočili nekim od običaja i tradicija o kojima ćemo ovdje nešto kazati, a vjerojatno postoje i mlađe generacije koje su o istima čule iz priča svojih roditelja ili djedova i baki. Tradicijski na području Sjeverozapadne Hrvatske postoje dva glavna običaja povezana s proljetnim razdobljem u godini. To su paljenje krijesova, posebice onih povezanih s Jurjevom, Uskrsom i Ivanjem, te običaj koledanja. Koledanje to jest koleda ima nekoliko značenja, između ostalih to je skupno pjevanje muške djece, mladića pa ćak i odreslih ljudi; obred; ophod; pjesma; krijes koji se pali na Jurjevdan ili Ivandan, itd. Koledari idu od kuće do kuće pjevajući i čestitajući imendan ili blagdan, te za to dobivaju simboličke darove. </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><b><span style="font-size: 12pt;">Krijesovi u svetoivanjskom kraju </span></b><b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Jurjevski običaji, to jest jurjevski krijes obilježava se dan prije ili na sam dan Sv. Juraja 23. travnja. Ovaj dan simbolički označava granicu i prijelaz između zimskog i ljetnog dijela godine, posebno se ovo odnosi na gospodarsku godinu (ne kalendarsku, jer je kalendarski proljeće počelo mjesec dana radnije). </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%; text-indent: 36pt;">Ko je zapravo sveti Juraj? Vitomir Belaj nam govori kako je Juraj bio rimski vojnik pogubljen za vrije</span><span style="font-size: 12pt; text-indent: 36pt;">me cara Dioklecijana 303. godine jer se nije želio odreći svoje kršćanske vjere. Kršćanski puk ga štuje od 5. stoljeća iako je bilo nekoliko pokušaja da ga se izbaci iz rimokatoličkog kalendara zbog određene povijesne neutemeljenosti. (Premuž, 2004.) Sa sv. Jurjem kršćansko vjerovanje ponajviše povezuje borbu i pobjedu nad zmajem. Ova legenda nastala je najvjerojatnije negdje na istoku jer je sam kult sv. Juraja najprije vezan za Palestinu i Egipat, a potom se najprije širi po cijelom Bizantu te nakon toga dolazi posredstvom kršćanskih spisa na Zapad. Priča pobjede Sv. Jurja nad zmajem se tijekom povijesti različito tumačila – od puke istinitosti, preko mitološkog poistovjećivanja lika zmaja s carem Dioklecijanom ili vragom, pa do alegorijske pobjede vjere, to jest kršćanstva nad nevjerom to jest poganstvom.</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Bez obzira na ova tumačenja u pučkoj mitologiji i pobožnosti sv. Juraja ponajviše se povezuje uz početak proljeća i gospodarske godine. Seljaci su sv. Jurja najprije štovali kao zaštitnika konja, a potom i ostalih domaćih životinja. U narodnoj tradiciji je sv. Juraj također i zaštitnik teških bolesti, bolesti s jakim grčevima, visoke vrućine, padavice, itd. Djevojke i žene sv. Jurja štuju kao zaštitnika od napasnika. Na taj dan po prvi puta svečano izvodilo blago na pašu, unajmljivali su se ili otpuštali sluge i pastiri, bralo se raznoliko proljetno cvijeće i trave, a djevojke su se umivale vodom u koju bi umakale svježe ubrano proljetno bilje. </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Iz sjećanja Belec Stjepana (r. 1900. godine) iz Topličine Donje saznajemo da su pastiri pleli vjence od zelenila i cvijeća te su ih vezali oko rogova stoci. (Upitnica IV., Topličica Donja, Šulinec, Obrež, NN:55) Ovaj običaj upražnjavao se desetak dana prije samog Jurjeva. Spomenuti običaji na određen način unutar sebe nose simbolizam buđenja i regeneracije mladosti i ljepote, te sveopćeg rađanja prirodnog i životinjskog svijeta. Isti simbolizam nosi i poznati jurjevski krijes koji se pali dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo. Pokraj ovih krijesova sastajala bi se mladež iz sela, ali i ostali žitelji, te bi se pjevale za to prigodne pjesme. </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Kazivanja nam govore da su se krijesovi palili na više mjesta. Gospodar bi sam zapalo manji krijes u svom vinogradu, dok bi mladež palila krijes na poljima, uglavnom onima gdje su posađene žitarice. Dječaci su uzeli sa sobom </span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">ritke</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> (manji snop slame koji je sačuvan od Božića) i na livadi su ih palili te trčali po livadi kako bi zaštitili urod od vještica. (Žganec, 1979:69,72) Ovaj običaj paljenja krijesa kod klijeti ili pri vinogradu sačuvao se sigurno do kraja 1940ih godina, kada i sam Žganec popisuje popjevke u svetoivanjskom kraju. Usprkos prisutnosti krijesova, Žganec zapisuje da se pjesme uz ovaj krijes više nisu pjevale, i to negdje od početka Prvog svjetskog rata. (ibid.). Osim mladeži i gospodara, krijes su znali naložiti i pastiri koji su dan prije Jurjeva pustili blago s paše ranije nego inače. Krijes su naložili blizu ulaza na imanje ili selo, te su nakon što je krijes izgorio tjerali stoku preko njega vjerujući da će tako blago dati više mlijeka, te da će ga zaštiti od raznih bolesti i vrađbina. Kad su protjerivali blago kroz krijes, kaže Barica Pažić iz Črečena (r. 1915. godine), vikali su „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Hajde maslo, hajde maslo</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">!“ (</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Žganec, 1979:73)</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Osim jurjevskog krijesa u izvorima pronalazimo i podatke da se palio krijes za blagdan Sv. Ivana, to jest na Ivanje 24. lipnja. Izvori o ivanjskim krijesovima su nam ponešto rijeđi. Prvi podatak o ivanjskim vatrama pronalazimo u rukopisu Ane Walke Stipetić nastalom 1904-1905. godine.</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> Drugi izvori kao što su Upitnica etnološkog društva Jugoslavije, istraživanja dr. Žganca, te etnografski zapisi pohranjeni u Muzeju Sveti Ivan Zelina ne govore o značajnosti ivanjske vatre, dapače niti ju spominju. Po tome možemo zaključiti da ivanjska vatra nije bila toliko značajna niti raširena kao jurjevska, ili uskrsna (vuzmica). </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 35.4pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Stoga druga značajna vatra koja se palila na području sjeverozapadne Hrvatske, pa tako i na području Svetog Ivana Zeline i njegove okolice su vuzmice. Vuzmica je uskrsni krijes koji se palio u svitanje na Uskrs. Krijes su najčešće palili muškarci, mlađi dječaci i djeca. U ponekim mjestima sjeverozapadne i središnje Hrvatske vuzmice su prisutne i dulje od 100 godina. Isprva vuzmice su palili pastiri, ali tijekom vremena tu ulogu preuzeli su muškarci unutar nekog sela ili zajednice, da bi u novije vrijeme prilikom paljenja vuzmice sudjelovalo cijelo selo, uključujući i djevojke. </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 35.4pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Paljenje uskrsnog krijesa društveni je događaj. U ponekim naseljima također ima i natjecateljski karakter. Često su se dva ili više naselja natjecala u veličini vuzmice, ali i snazi te duljini kojom vuzmica gori. Duljina i jačina sagorijevanja krijesa zavisila je i od materijala koji se koristio u izradi samog krijesa. Tako nam su nam za izgradnju vizmice potrebna četiri glavna okrugla stupa oko kojih se pletu raznolike grančice od borovine, šiblja, trnja, borovnice, slame, kukuruzovine... Ponekad su mladići znali stavljati automobilske gume kako bi krijes duže gorio te se više dimi. Iz upitnice etnološkog društva Jugoslavije zapisane tokom 1981. godine, saznajemo da se u Šulincu vuzmica potpaljivala sa grančicom drijenka koji je bio posvećen na Cvjetnicu. (</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Upitnica IV., Topličica Donja, Šulinec, Obrež, NN:59).</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> Vjerovalo se da će se na taj način spriječiti moguće nevrijeme. Iz Komina nam kazivač Berulec (r. 1908. godine) govori da se na sam dan Uskrsa palila vuzmica, za koju su raznoliko granje sakupljali mladi uz pomoć starijih. U ranu zoru prije samoga paljenja mladi su prolazili selom i budili sumještane. Nad vuzmicom su znali peči neko pećenje, ili ranije isprošena jaja. Vino i rakiju su donosili od svoje kuće. Uz vuzmicu su provodili cijelu noć, jelo se, pilo, plesalo i zabavljalo. (Upitnica IV., Komin, 1981:57). </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 35.4pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 35.4pt; text-justify: inter-ideograph;"><b><span style="font-size: 12pt;">Običaji koledanja </span></b><b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 35.4pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Osim paljenja krijesova drugi značajan proljetni običaj raširen po Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pa tako i na području Svetog Ivana Zeline je običaj koledanja, to jest ophoda mladih djevojaka i mladića te pjevanja prigodnih pjesama. Valja imati na umu da je nekoliko različitih pjesama koje su se pjevale u spomenutim prigodama. Koja će se točno pjevati ovisilo je o pjevačicama i mjestu u kojem se pjesme izvode. Najveći broj tih pjesama i običaja vezanih uz njih zapisao je dr. Vinko Žganec u svojoj knjizi </span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice </span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">(1979)</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">. Svakako jedna od najpoznatijih jurjevskih pjesama je „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Lepi Đuro kres naloži.</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">..“</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> koja se pjevala prvo večer na Jurjevo i svaku večer do Duhova. Također u rukopisu Ane Walke-Stipetić iz 1904./1905. godine saznajemo da se za jurjevski krijes pjevala pjesma „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">O jabuko zeliniko</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">...“</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Drugi izvori nam govore da su prije samih jurjevskih ophoda po kućama u župi, djevojke po prvi puta zapjevale dan prije Jurjeva pri krijesu. Izvori iz Lakteca govore da se tada pjevalo „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Gori nam vatra krijesnica, kuloži Djeva Marija i njezin bratec Ivica</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“</span></span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">. Dr. Žganec u svojoj knjizi navodi još i sljedeće pjesme kao jurjevske „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Pomoz Bože i Marija</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“, te „</span></span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Đurđevska kišica tiho rosila</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“.</span></span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Nakon Jurjeva pa sve do Ivanja djevojke su pjevale svaku srijedu i subotu na raskižju ili pod kojim drvom. Nakon Duhova do Ivanja pjevalo se „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Došli su došli ti troji godi</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">...“, dok su za samo Ivanje pjevali „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Bog pomagaj tomu stanju</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">...“ U literaturi pronalazimo da se spomenuti običaj paljenja krijesova nastavljao do blagdanima sve do blagdana Svetog Petra i Pavla, 29. lipnja. U tom periodu pjevale su „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Kukuvačica Lade, zakukuvala, Lade moj</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">...“</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">. Kao što je spomenuto ovakvo pjevanje trajalo je do Ivandana. Bilo je izuzetno važno da se pjesma ne prekine. Važilo je to za sve pjesme, kako jurjevske tako i ivanjske. Prve dvije djevojke još ne završe svoj stih, a već na kraju druge dvije upadaju i ponavljaju taj isti stih. Poneka tumačenja govore kako se ovako pjevalo da bi se pjesma što prije završila i da bi djevojke mogle obići što više kuća. Druga tumačenja govore da ukoliko bi pjesma bila prekinuta iz bilo kojeg razloga, to ne bi bilo dobro, to jest, ukoliko bi se prekinula narod je vjerovao da će ih potući tuča. Valja imati na umu da poneke od pjesama koje su se pjevale za Jurjevo, nakon njega i za vrijeme Ivanja variraju u tekstovima, ali njihova poruka i simboličko značenje je jednako. </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Vrlo sličan obred pjevanja kakvog smo imali u vrijeme Jurjeva pa sve do Duhova, bio je prisutan i na Ivanje. Dapače, poneke kazivačice govore kako se pjevanje od Jurjeva nastavilo sve do Ivanja, kao što je već spomenuto, svaku srijedu i subotu. Na samo Ivanje četiri djevojke koje se zovu „ladajnke“</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> (</span><span style="font-family: Calibri; font-size: 11pt; mso-bidi-font-family: 'Times New Roman'; mso-spacerun: 'yes';">Walka-Stipetić, 1904-1905:41) </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">i dva mladića (u nekim kazivanjima nalazimo i podatak o četiri dečka) obilazili su od sela do sela po čitavoj župi i pjevali spomenutu pjesmu „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Hvaljen budi Jezuš Kristuš</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“ kada bi došli u nečiju kuću. U izvorima još pronalazimo nazive kresničari ili pokresnice za spomenutu grupu koledara.(Žganec, 1979:97). Saznajemo da se u Nespešu, a moguće i u drugim selima ova grupa zvala „</span></span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">pokrsničari</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“</span></span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">.Naravno valja imati na umu da je u ovom običaju sudjelovalo više sličnih grupa koje su obilazile sela unutar svoje župe, a ponekad i nešto dalje. Kuće u svojem selu nisu obilazili. </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Djevojke su nosile vijence na glavi i bila obučene u svečano ruko, dječaci također. S time da je jedan od dječaka nosio logožar, dok je drugi nosio štap za obranu. Kada su došli pred kuću, jedan dječak je ušao u kuću, poklonio se i pitao "je li slobodno popevati"? Nakon što je dobio potvrdni odgovor, dvije su djevojke počela pjevati, one su ujedno i vodile, dok su druge dvije preuzimale isti stih i nastavljale, kako se pjesme ne bi prekinula. Koledari su za svoje pjevanje u svakoj kući bili nagrađeni. Uglavnom su pjevale djevojke dok su dječaci uzimali darove. Nakon što ispjevaju ukućani ih daruju jajima, špekom te ponekad novcem. Kada su pjevačice primile dar, dodale su pjevajući „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Hvala, hvala ki ste dali, Mi hvalimo Bog vam plati i donešeni sveti Ivan</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“. (</span></span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Žganec, 1979:89)</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> Naravno događalo se da pjevačice nisu dobile neki dar, u tom slučaju pjevale bi „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Pri tej hiži bedenj z miši, tioj lete dober Bog</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“. (</span></span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Žganec, 1979:83)</span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Nakon što obiđu sve kuće u župi djevojke i momci međusobno podijele što su sakupili. Zapisi nam govore da je ovaj običaj prestao postojati početkom Prvog svjetskog rata. Osim spomenutih pjesama dr. Žganec u svojoj knjizi navodi i sljedeće ivanjske pjesme „</span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Ja posijam lanek</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“, „</span></span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Pomoz Bože i Marija, to oj lete dober Bog</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“, „</span></span><i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Sveti Ivan pomozi nam</span></i><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: Times New Roman;">“</span></span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">. </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Uz Ivanje vezan je i običaj gatanja, to jest predviđanja budućnosti. Kazivačica iz Črečana, Barica Pažić (r. 1915. godine), govori nam upravo o tome. Svaka osoba iz kuće dobila je cvijet, ružu, koju je stavila na prozor. Čija je ruža noću uvela, za njega se kaže, da će tokom jedne godine umrijeti.Vrlo slično vjerovanje nam donosi i Ana Walka-Stipetić u svom rukopisu u kojem kaže: „na večer pred ivanje ubere se cvijet volovsko oko, taj cvijet metne se na rešeto, a rešeto se postavi na hladno mjesto. Ako je taj cvijet sljedećeg jutra svjež, onda se ne će umrijeti iste godine“. </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;">Bez obzira koja se pjesma pjevala ili tko i kako je vodio koledanje valja znati da su svi ovi običaji i tradicije bile i ostale u čast rađanja životinjskog i prirodnog svijeta, jer uz Badnji dan razdoblje od Jurjeva do Ivanja u folklornom smislu najbogatije je razdoblje u godini. U tom smislu pjesme koje se izvode su vesele i njima se izriče radost. Danas se na ovakav nači ne koleda u našem kraju, ali tradiciju prošlih vremena održava nekoliko kulturnih institucija koje djeluju u Svetom Ivanu Zelini, ali i pojedinci koji usmenom predajom prenose minule običaje mlađim generacijama. </span><span style="font-size: 12pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><span style="font-size: 12pt;">Literatura: </span></b><b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Dragić, Marko., 2013., Sveti Juraj u tradicijskoj baštini Hrvata., Croatica et Slavica Iadertina IX/I, Zadar., 2013., str. 269-313. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Premuž, Vedrana., 2004., Jurjevski običaji u Turopolju., Ethnologica Dalmatica, vol. 13., Split., 2004. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Žganec, Vinko., 1979., Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice., Samoupravna interesna zajednica kulture i informiranja, Zelina </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><span style="font-size: 12pt;">Izvori:</span></b><b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Wálka-Stipetić</span><span style="font-size: 12pt;">, Ana.</span><b><span style="font-size: 12pt;"> </span></b><span style="font-size: 12pt;">1904.</span><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">–</span></span><span style="font-size: 12pt;">1905. </span><i><span style="font-size: 12pt;">Etnografska građa</span></i><span style="font-size: 12pt;">.</span><i><span style="font-size: 12pt;"> Sabrano u selima Turkovčina, Bedenica, Bosna, Beloslavec i Jertovec (kotar Sv. Ivan Zelina) </span></i><span style="font-size: 12pt;">[SZ 120]. Neobjavljen rukopis arhiva Odsjeka za etnologiju HAZU.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Etnološko društvo Jugoslavije., Komisija za Etnološki atlas., 1967., Upitnica IV Komin, 1981., arhiva Muzej Sveti Ivan Zelina </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Etnološko društvo Jugoslavije., Komisija za Etnološki atlas., 1967., Upitnica IV Topličica Donja, Šulinec, Obrež, 1980., arhiva Muzej Sveti Ivan Zelina</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Magnetofonski zapis, Laktec, snimljen 02. ožujka 1977., arhiva Muzej Sveti Ivan Zelina </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Magnetofonski zapis, Nespeš, snimljen 21. studenog 1976., arhiva Muzej Sveti Ivan Zelina</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; margin-left: 18pt; text-align: justify; text-indent: -18pt; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;"> </span></i></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-89070588538145771472023-05-25T22:22:00.003+02:002023-06-26T10:04:57.855+02:00 Pučki predstavljački oblici u martinskim običajima požeškog kraja<p class="MsoNormal"><br></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: x-small;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKOd8bnRd4afu0Zy3TyldIABkEM4BkO2zLJCE__CzFWmkZ0czRA1WfykSbB41sfzAfCRoa8fYUkB8UAnlOJUtzfBz1ZoMS3oqieOf_cNRkyQYNPFYNQG5sUtKScC2ueaePkszdAKKO6mYRaM85Q4sU5Xgb65H5EEr9mI_T1b0eXFT7jTJtt_RleDy7ZQ/s3600/iiiiiiiiiiiiii.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3600" data-original-width="3200" height="457" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgKOd8bnRd4afu0Zy3TyldIABkEM4BkO2zLJCE__CzFWmkZ0czRA1WfykSbB41sfzAfCRoa8fYUkB8UAnlOJUtzfBz1ZoMS3oqieOf_cNRkyQYNPFYNQG5sUtKScC2ueaePkszdAKKO6mYRaM85Q4sU5Xgb65H5EEr9mI_T1b0eXFT7jTJtt_RleDy7ZQ/w406-h457/iiiiiiiiiiiiii.jpg" width="406"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><span><br></span><p></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: x-small;"><span><br></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: x-small;"><span>Josip Ralašić</span><span><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: x-small;"><span>jralasic@ffzg.hr</span><span><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: x-small;"><span>Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju</span><span><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: x-small;"><span>Filozofski fakultet</span><span><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal"><span style="font-size: x-small;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 35.4pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;">Autor kroz rad želi prikazati običaje vezane uz blagdan svetoga Martina na požeškom području, fokusirajući se na analizu predstavljačke dimenzije u njima. </span></i><i><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></i></p><p class="MsoNormal" style="margin-left: 35.4pt;"><i><span style="font-size: 12pt;"> </span></i></p><p class="MsoNormal" style="margin-left: 35.4pt;"><i><span style="font-size: 12pt;">KLJUČNE RIJEČI: sveti, Martin, predstavljački, oblici, vino, Požega, biskup, kum</span></i><i><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></i></p><p class="19"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Uvod</span></u></b><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Blagdan svetog Martina poznat je kao blagdan vina, to je dan kada mošt prelazi u mlado vino. Uz taj simbolički prijelaz vezani su mnogi običaji u pučkoj kulturi, a može ih se promatrati na prostoru cijele Hrvatske. Ovaj rad vezan je konkretno uz obred krštenja mošta, koji se odvija na ovaj blagdan, jer smatram da se u njemu može uočiti širok spektar predstavljačkoga, krećući od lika vinskoga biskupa, pa sve do vinskoga kuma, koji simbolički predstavlja mlado vino.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><br></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Martin- biskup grada Toursa</span></u></b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Sv. Martin je bio povijesna ličnost, biskup grada Toursa iz 4. stoljeća. Rođen je 316. godine u mađarskom gradiću Szombathelyu. O njegovu životu najviše saznajemo iz djela Sulpicija Severa, koji je krajem 4. stoljeća sastavio životopis sveca </span><i><span style="font-size: 12pt;">Vita Martini</span></i><span style="font-size: 12pt;">. Prema Antoniji Zaradiji Kiš, u literaturi o Martinu vidljiva su prožimanja realnoga i fantastičnoga te je teško razlučiti stvarnost od legende. Iz tog razloga literaturi o Martinu treba pristupiti izrazito kritički (Zaradija Kiš, 2004: 22). </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Obujmom velika martinska proza i poezija govore u prilog velikoj popularnosti svetoga Martina. Njegov kult rasprostranjen je u cijelome kršćanskome svijetu, a blagdan svetoga Martina, obilježavan 11. studenoga, svetkuje se već od 16. stoljeća. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Martinov otac bio je vojni činovnik te je svoju karijeru pokušao prenijeti i na sina, no vojna naobrazba mladog Martina nije zanimala. Pokršten je 335. godine u Amiensu, a na vojničko razdoblje njegova života odnose se dva događaja prerasla u legende: scena darivanja polovice vojničkog plašta prosjaku te Martinovo odbijanje poslušnosti Cezaru (Zaradija Kiš 2004: 24).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Nakon pokrštavanja Martin se uputio prema Italiji gdje je vršio redovničku službu. Solidno teološko znanje te brojna čudesna ozdravljenja koja je Martin vršio pribavljaju redovniku veliku slavu i štovanje još za života, oblikujući na taj način Martinovu karizmu (Zaradija Kiš 2004: 26).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">4. srpnja 371. godine Martin postaje biskup grada Toursa, te s novonastalim obvezama dolazi do prekretnice u njegovu životu. No, Martin i dalje zdušno obavlja ulogu propovjednika kršćanstva te istinski živi Kristova učenja. S jedne strane, obavlja zadatke poglavara velike redovničke zajednice, aktivno nastavljajući misionarsku pastoralnu djelatnost, a s druge strane obavlja biskupske poslove u Toursu. Sve ovo govori u prilog snazi karaktera kojom je Martin zračio te koja je, između ostaloga, vrlo vjerojatno razlog njegove popularnosti.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Martin je mnogo putovao, često uz pratnju odanih redovnika koji su mu pomagali u propovijedanjima. Danas je nemoguće odrediti točan pravac svih njegovih putovanja, no sasvim je sigurno da je kroz ta putovanja stjecao veliku popularnost i da se slovo o njegovim propovijedanjima vrlo brzo širilo.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Martin umire 397. godine u mjestu Candes. Sulpicije Sever o njegovu pokopu govori: </span><i><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">„To više nije bila pogrebna ceremonija, već svečanost i slavlje Pobjede.“</span></span></i><span style="font-size: 12pt;"> (Zaradija Kiš 2004: 36).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Još za Martinova života počeo se profilirati kult sveca. Slavljenje svetog Martina povezano je s dvama hodočasničkim lokalitetima: bazilika svetog Martina u Toursu i samostan Marmoutier nedaleko od Toursa.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Tradicija svetog Martina u Hrvatskoj je povezana upravo sa franačkim martinskim kultom (vidi: Zaradija Kiš 2004: 66). U ovom radu se nećemo baviti praćenjem razvoja kulta sveca, nego ćemo se posvetiti konkretnom običaju krštenja mošta koji je povezan s blagdanom svetoga Martina.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Pučki martinski običaji: martinsko vino</span></u></b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> Postoje teorije koje vezuju martinske običaje s poganskim keltskim tradicijama te se upravo u tim prastarim keltskim ritualima nalazi polazište razumijevanju onih običaja koji su dospjeli do nas.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Sveti Martin je, prema legendi, prvi zapadnoeuropski redovnik koji se proslavio i svojim vinogradarskim talentom, koji se danas više ne spominje toliko često. Vino je Martin koristio kao ljekoviti napitak, a legenda kaže da je on prvi započeo uzgajati lozu dobivenu cijepljenjem dvaju vrsti divljega grožđa, nama poznatu kao </span><i><span style="font-size: 12pt;">pinot</span></i><span style="font-size: 12pt;"> (Zaradija Kiš 2004: 52).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Ove legende su prema mnogim autorima vrlo teško vjerodostojne. Životopis svetoga Martina, o njemu govori kao o asketu, pa je mogućnost da današnje hedonističke crte martinskih običaja u nas povežemo uz njega kao povijesnu osobu vrlo mala, iako ne možemo u potpunosti odbaciti pretpostavku o Martinovu vinogradarskom talentu. No, uzevši u obzir mitski okvir formiran oko Martina, možemo uočiti bakusko ozračje martinskog mita te na taj način tumačiti i neke karakteristike martinskih običaja (vidi: Zaradija Kiš 2007: 67-74).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Blagdan Martinja, 11. studenoga spada u vrijeme kada su se održavali veliki seoski sajmovi, ali također i u vrijeme kada mlado vino dozrijeva. Uz sajmove, ali i dozrijevanje vina vezivane su velike gozbe za kojih se u Zapadnoj Europi jela takozvana</span><i><span style="font-size: 12pt;"> martinska guska</span></i><span style="font-size: 12pt;">, a pilo se mlado </span><i><span style="font-size: 12pt;">martinsko vino.</span></i><span style="font-size: 12pt;"> Dio slavlja su bile i povorke maškara popraćene raznolikim crkvenim napjevima i pučkim pjesmama, te je tako do danas blagdan svetog Martina poznat kao jedna od najveselijih pučkih svetkovina (Zaradija Kiš 2004: 53).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Smatram važnim napomenuti da upravo vrijeme slavljenja svetoga Martina, koje se u kalendarskoj godini prema pučkoj tradiciji smješta na granicu ljetnoga i zimskog razdoblja, uvelike određuje sadržaj vjerovanja i običaja vezivanih uz Martinje (Obad 1992: 23).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Na požeškom području, vinovom lozom blagorodnoj zemlji, blagdan svetog Martina se vezuje uglavnom uz vino i vinograd.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Krštenje mošta</span></u></b><b><u><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></u></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><br></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Prema riječima vinskog kardinala Vladimira Bauera, u požeškom kraju tradicija slavljenja Martinja seže u daleku 1903. godinu, kada se u arhivima prvi puta spominje obred </span><i><span style="font-size: 12pt;">krštenja mošta.</span></i><span style="font-size: 12pt;"> Otada pa do danas postoje arhivske zabilješke o neprekinutoj tradiciji slavljenja Martinja u ovom kraju. Iako bi bilo korisno proučiti cjelokupni arhivski korpus vezan uz proslave Martinja, naročito zbog analize mijena predstavljačkoga segmenta u martinskim običajima, u ovom radu ne koristim arhivsku građu te ona ostaje predmetom daljnjeg istraživanja.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Iako sam običaj krštenja mošta potiče iz Zagorja, proširio se i u Slavoniju, no u većini lokaliteta je iščezao, te je u istočnoj Hrvatskoj danas poznat samo na području Kutjeva i Požege.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Završetkom vrenja mošta, što se zbiva početkom studenog, smatra se da mošt postaje mlado vino. S vremenom se taj događaj doveo u vezu s blagdanom svetoga Martina. Oko blagdana se razvio obred krštenja mošta, koji u sebi objedinjuje kršćanske i pretkršćanske elemente.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Obilježavanje tog datuma kada dolazak zime prekida poljodjelske aktivnosti ukazuje na pretkršćansku tradiciju koja je godinu dijelila na ljetni i zimski dio. Upravo pred kraj ljetnog razdoblja vinski mošt prelazi u vino, što potvrđuje logiku takve podjele (Obad 1992: 29).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Imajući u vidu simboličku osnovu blagdana svetoga Martina, možemo ga smatrati pravim vinogradarskim blagdanom, koji se pukom slučajnošću vremenski povezuje sa spomendanom ovog sveca, a to nam potvrđuju i riječi gospodina Bauera, koji govori da je blagdan svetog Martina u požeškom kraju bio poznat i kao </span><i><span style="font-size: 12pt;">praznik podruma</span></i><span style="font-size: 12pt;">.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">„...to je uvijek bio praznik podruma, dakle, u samom podrumu se događala ta jedna tradicija, da se na taj dan, eto, našao netko, tko je određene stvari rekao, izrekao, i okupljeni ljudi i prijatelji su se tu našli i na taj način su obilježili taj dan. Da bi to bilo vjerodostojno, uvijek se izabrao čovjek koji bi odgovarao na pitanja čovjeka koji je vodio protokol, a to se u našem kraju nazvao vinski biskup...“</span></span></i><span style="font-size: 12pt;">(Vladimir).</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Martinska gozba upriličena na blagdan svetog Martina usko je povezana s vinom. U vinorodnim krajevima, kako sam već istaknuo, na taj dan se obilježava prijelaz mošta u mlado vino. Za vinogradare, kojima vino predstavlja važan izvor prihoda, izvanredna je to prilika za slavlje.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U okviru tog slavlja upriličuje se obred krštenja mošta, svojevrsni primjer tradicijskog predstavljanja u kojemu su jasno vidljivi elementi kazališta.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Tekstovni predložak za obred krštenja mošta nalazimo u </span><i><span style="font-size: 12pt;">Križevačkim štatutima</span></i><span style="font-size: 12pt;">, iako se danas on prilagođava suvremenim prilikama i okruženju. Tako danas postoje brojne inačice toga obreda, no u suštini razlike među njima nisu toliko bitne da bismo mogli govoriti o nepodudarnim pojavnostima (Zaradija Kiš 2004: 52).</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Kazalište, običaj i obred</span></u></b><b><u><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></u></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><br></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Nikola Bonifačić Rožin i Ivan Lozica u svojim radovima govore o narodnome dramskome stvaralaštvu, upućujući na zapostavljenost istoga u znanstvenim istraživanjima. U ovu činjenicu sam se mogao i sam uvjeriti proučavajući literaturu vezanu uz martinske običaje, u kojoj analize predstavljačke dimenzije običaja ili ne postoje, ili su vrlo šture.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Autori u radovima analiziraju predstavljačke elemente u pučkoj kulturi, upućujući na teatrabilnost određenih segmenata narodnoga života, tj. na predstavljačko u pučkoj kulturi. </span><span style="font-size: 12pt;">Ivan Lozica ističe da je drama kao treći književni rod u pregledima našega folklora i književnosti ostala nezapažena i zanemarena sve do šezdesetih godina 20. stoljeća (Lozica 1996: 15) te da je, izuzmu li se prvi poticaji iz 19. stoljeća, istraživanje folklornog kazališta u Hrvatskoj počelo tek radovima Nikole Bonifačića Rožina (Lozica 1996: 28). Ono se događa “kad neki lik ili skupina likova pred javnošću nastupa/glumi na nekom prostoru, govori sadržaje koji imaju prikladnu izvedbenu(teatrabilnu) formu, a tvoreni su po stvaralačkim zakonitostima usmene književnosti” (Botica 1995:233, prema Baran 2010: 112).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Za razliku od profesionalnoga teatra, narodno dramsko stvaralaštvo se temelji na tradiciji, unutar većine običaja godišnjega i životnoga ciklusa moguće je analizirati elemente predstavljačkoga. Običaj tako, na neki način, postaje okvir za predstavljanje, unutar kojega sudionici, često fragmentarnim izvedbama (zbog postojanja određene vrste zajedničkog znanja o običaju), vrše identifikaciju samim predstavljanjem.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Obred krštenja mošta, prema svemu dosada izloženom, možemo promatrati kao dio korpusa pučkog usmenog teatra. Nikola Bonifačić Rožin daje sistematizaciju narodnog usmenoga kazališta u tri skupine: narodne glume, narodne igre i narodne običaje i obrede (Bonifačić Rožin 1963: 20). Prema njegovoj sistematizaciji, obred krštenja mošta, kao dramatizacija narodnoga običaja smješta se u treću skupinu, skupinu narodnih običaja i obreda.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Smatram da je važno napomenuti i tezu o razvoju kazališta iz obreda, koju je moguće iščitati i kod Ivana Lozice i Nikole Bonifačića Rožina, a prema kojoj slabljenje magijske komponente u obredu, koje se odvija konstantno i višekratno, uvjetuje odvajanje samoga predstavljačkoga oblika od njegova značenja. Možemo promatrati taj proces i na način da konstantnim, ali također smatram važnim napomenuti, i nesvjesnim, odvajanjem magijskoga sadržaja obreda od forme, ostaje upravo ta forma u vidu predstavljačkoga oblika, ali i kontekst unutar kojega se obred odvijao ostaje upisan u svijesti zajednice (usp. Lozica 1996: 22; Bonifačić Rožin 1963: 15).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Kroz simboliku koja gubi izvorno značenje, formu koja ostaje možemo promatrati kao određenu strukturu, podlogu na kojoj nastaje narodno dramsko stvaralaštvo. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Unutar zajednice dramsko stvaralaštvo živi, uvijek se izvodeći u određenom času, onako kako je to naučeno predajom. Taj točno određeni čas izvođenja se može na neki način promatrati kao svojevrsno opravdanje tezi da se kazalište nastavlja tamo gdje obred prestaje, a dramski elementi ocrtavaju narav zajednice unutar koje predstavljački oblik opstoji (Bonifačić Rožin 1963: 16).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Sve izloženo govori u prilog tezi da obred krštenja mošta nedvojbeno možemo promatrati kao primjer narodnoga kazališta.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Vitomir Belaj o obrednom činu razmišlja kao o “sredstvu, instrumentu pomoću kojega možemo doseći obnavljanje ili očuvanje kozmičkoga reda” (Belaj 1998:26; prema Baran 2010: 113), ističući kako obred prati prijelaz iz jednoga u drugo stanje (Belaj 1998:26 i 28; prema Baran 2010: 113). </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Nakon obreda krštenja, mošt postaje vino, iz jednoga stanja u određeno vrijeme prelazi u drugo stanje. Ovaj simbolički prijelaz u pučkoj kulturi, a naročito u vinogradarskoj zajednici, popraćen je obilnim gozbama i, usudio bih se reći, hedonističkim uživanjem u mladom vinu. Može se reći da su ove gozbe postale svrha blagdana uopće, a spominjanje sveca u okviru zabave postaje tek zabavljački oblik (Zaradija Kiš 2007: 73).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Došo' je, došo' sv. Martin, on će ga krstit, ja ću ga pit'...</span></u></b><b><u><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></u></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><br></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Obred krštenja mošta je u svojoj suštini parodijski, a cilj mu je zabaviti nazočne, iako mu to nije jedina svrha, on u sebi nosi i duboko simboličko značenje. U vinogradarskoj zajednici prijelaz mošta u vino predstavlja događaj velike važnosti. Zbog toga možemo reći da je i sam obred krštenja mošta predmetom velike pozornosti vinara i vinogradara.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U požeškom kraju, prema riječima Vladimira Bauera, do toga obreda drže svi pripadnici vinogradarske zajednice, a blagdan svetog Martina ne može proći bez krštenja mošta. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U obredu krštenja mošta možemo pronaći podudarnosti s nekim liturgijskim obredima, no smatram da u samom početku promišljanja o ovoj pojavnosti treba jasno razlučiti crkvenu tradiciju slavljenja svetoga Martina i onu pučku. Obred krštenja mošta se razvio unutar pučke kulture iz potrebe za zabavom okupljenih te mu je to i primarna svrha, uz simbolički prijelaz mošta u mlado vino.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Sam obred vrši nekoliko likova. To su vinski biskup, njegova dva ministranta te vinski kum. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj se javljaju i likovi poput </span><i><span style="font-size: 12pt;">fiškuša, oberfiškuša </span></i><span style="font-size: 12pt;">i</span><i><span style="font-size: 12pt;"> stoloravnatelja</span></i><span style="font-size: 12pt;">, no kako se u ovom radu bavimo konkretno požeškim krajem, usredotočit ćemo se na tamošnje stanje.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Vinski biskup, čiju ulogu možemo poistovjetiti s onom kazališnoga redatelja, ali ujedno i glumca, je predvodnik obreda, a simbolički predstavlja sv. Martina. Ulogu preuzima grotesknim preoblačenjem u odoru s jasnim crkvenim aluzijama. Odjeća biskupa se sastoji od bijele haljine, biskupske kape (mitre) i štapa, te ukrasa vezanih uz vinograd i podrumarstvo, a ponovno s jasnim aluzijama na crkvene ukrase. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Prema riječima Vladimira Bauera, vinski biskup mora biti predstavnik vinogradarske zajednice, glasom i stasom se treba isticati među skupinom, a komunikativnost i veselje mu moraju biti glavne karakteristike. Biskupa predlažu predstavnici vinogradarske zajednice te on postaje biskupom na neodređeno vrijeme. Ponegdje se javljaju i obredi inicijacije, odnosno proglašavanja vinskoga biskupa, no to u požeškom kraju nije slučaj. Na prijedlog jednog od vinogradara, bira se osoba koja će u naredno vrijeme vršiti ulogu biskupa. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">„...ima stvar jedna, koja baš nije bila jednostavna, tko to treba biti, naime, biskup...taj čovjek treba biti malo drugačije obučen nego ostali u podrumu, da je on bio, eto, nadaren sa nekim glasom, da je morao malo i pjevati, da je imao nekakav, kao, autoritet, da je morao biti čovjek nekog normalnog ponašanja, eto takav jedan obred je on obavljao...Mene su, i jako je važno, da je on morao biti iz vinarske branše, to znači da bude vinogradar, da bude podrumar, da ima vino. To nije mogao baš biti netko tko nema veze sa vinogradima, sa običajima...Tako su u Požegi, mene je predložio jedan požeški vinogradar, čovjek koji je imao najviše vinograda u Požegi, o površini govorim, gospodin Hart Slavko, on je mislio da bi ja to eto mogao najbolje raditi...I onda su ostali to prihvatili...Prije je to radio jedan čovjek, ali, bolest, i to, nije više mogao, pa sam ja počeo...i...evo...28 godina to radim...“</span></span></i><span style="font-size: 12pt;"> (Vladimir).</span><i><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></i></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Osoba koja predstavlja vinskoga biskupa fiktivno preuzima ulogu stvarnoga biskupa te vodi obred koji ponovno ima aluzije na onaj liturgijski. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Aluzije na crkvenu liturgiju imaju isključivo zabavljački karakter, nipošto im nije svrha izrugivati se crkvenoj zajednici. Štoviše, vinski biskup se vrlo često naziva </span><i><span style="font-size: 12pt;">biškupom</span></i><span style="font-size: 12pt;">, što je prema mnogim svjedočenjima pokušaj jasnog razdvajanja crkvenog od onog svjetovnog.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Dakle, kao što sam već napomenuo, vinski biskup vodi sam obred krštenja mošta. Iako postoji tekstualni predložak za sam obred, on je podložan promjenama te sam biskup ima mogućnost promjene teksta, tj. njegove prilagodbe trenutnoj društvenoj situaciji. Vrlo često se tako u obred umeću aluzije na aktualna događanja u politici te se spominju se događaji koji su obilježili tekuću godinu.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Iako tekstualni predložak za obred potiče iz Križevačkih štatuta, u požeškom kraju on biva prilagođen prvenstveno u jezičnom smislu, da bi bio razumljiv okolini u kojoj se održava, dakle, obred se vrši na štokavici. Gospodin Bauer govori kako je vrlo važno napomenuti da se pri obredu izbjegavaju vulgarizmi i </span><i><span style="font-size: 12pt;">loše</span></i><span style="font-size: 12pt;"> riječi, kako bi se očuvala vjerodostojnost i ozbiljnost obreda.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Tekstualni predložak obreda krštenja mošta možemo povezati sa kršćanskim obredom blagoslova vina (</span><span style="font-size: 12pt;">Zaradija Kiš 2002:209-211)</span><span style="font-size: 12pt;">.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Samu formu održavanja krštenja možemo povezati s onom liturgijskom: biskup i ministranti ulaze u prostoriju, obilaze stol. Počinje govor biskupa te dijalog s vinskim kumom koji simbolizira mošt, što u liturgijskom smislu odgovara službi riječi. Sam čin krštenja mošta odgovara euharistiji. Čin krštenja vrši se riječima: </span><i><span style="font-size: 12pt;">Mošte ja Te krstim u ime onoga koji te je proizveo, po Bakusu, bogu vina i u ime sv. Martina njegova sina i Duha od kojeg mošt kuha. Evo ti soli, da od tebe glava nikoga ne boli.</span></i><span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Slijede martinske litanije i vinska molitva kojom se zaključuje obred. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Krštenje mošta, kao dramski oblik i oblik zabave toleriran je od crkvene zajednice. Izrazit parodijski i karnevaleskni ton samoga obreda ne uvjetuje primisli o ismijavanju religijskih obreda. U </span><i><span style="font-size: 12pt;">Glasu Koncila</span></i><span style="font-size: 12pt;"> možemo iščitati slijedeće: “</span><span style="font-size: 12pt;">Budući da Crkva nikada ne priređuje obrede »krštenja«, mošta, niti su svećenici ti koji na pučkim proslavama Martinja igraju ulogu sv. Martina biskupa, ne morate se bojati da je ugrožena ozbiljnost ili istinitost vjere ili da svećenici ne bi poznavali vjeru ili ulogu i značenje sakramenata</span><span style="font-size: 12pt;">.Vjernici mogu u takvim proslavama sudjelovati te bi pritom trebali i sami pridonijeti da se njeguju drevni zdravi pučki običaji, ali paziti da se i isključi mogućnost svake zloporabe i blasfemije.”</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Unutar zajednice vinogradara, parodijsko izokretanje religijskoga je u potpunosti prihvaćeno. U današnjem slavljenju Martinja hedonizam nadjačava svetost i karizmu svetoga Martina, izokrećući stvarne karakteristike sveca (Zaradija Kiš 2007: 76).</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Što se odnosa s publikom tiče, iako je obredu cilj zabava nazočnih, gospodin Bauer svjedoči, da se od gledatelja zahtijeva pozornost i ne dopušta im se sudjelovanje u obredu. Moj kazivač je opisao taj odnos kao onaj koji se odvija u profesionalnom teatru, na taj način kategorizirajući sebe kao glumca, a okupljeno društvo kao publiku.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Unatoč zabavljačkom karakteru obreda, drži se do strogo formalne izvedbe koja podrazumijeva granicu između predstavljača i publike. Iz odnosa same publike prema predstavljanju vidljivo je da ovaj oblik predstavljanja u zajednici vinogradara zauzima vrlo važno mjesto.</span><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">„...pa oni moraju bit jako tiho</span></span></i><span style="font-size: 12pt;">[publika]</span><i><span style="font-size: 12pt;"> kad se protokol obavlja nema priče, inače vinski biskup odmah prekida ceremoniju. I to je, mi mislimo, ta je to jedna ceremonija, jedan čin, kad se mora bit jako tiho, kad se takav jedan događaj događa, da se mošt pretvara u vino, to ne može sad bit, buka, galama, ne znam ja, ljutnja nekoga... i nadasve krivi govori, ružne riječi, to nema uopće rasprave, to se ne smije dogodit' na toj ceremoniji. To mora biti, neću reći kao u crkvi, jer mi ne želimo da to bude kao u crkvi...nego mora biti kao, kao, ne znam, u kazalištu, točno, mora biti jedno poštovanje prema tom, tom, obredu i tom običaju. Ljudi obično svi to tak shvate i budu strpljivi, pa to ne traje puno, traje možda 7-8 minuta, i malo to tamburaši razigraju, ne želimo da bude dosadno, da zamara, mora bit zabava, al točno se zna tko je tko i šta je to, taj protokol...“</span></i><span style="font-size: 12pt;"> (Vladimir).</span><i><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></i></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Također, u maloj mjesnoj zajednici kao što je Požega, predstavljač vinskoga biskupa uvažava određen društveni ugled te je vrlo rado viđen, kako u svakodnevnim prilikama, tako i na raznim slavljima. Usudio bih se reći da postaje i predmetom divljenja cijeloj zajednici te ga njegova uloga smješta u rang stvarnih crkvenih dužnosnika. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Vinskom biskupu pri obredu pomažu dva ministranta. Svoju ulogu, kao i biskup, preuzimaju preodjevajući se u prikladno ruho. U obredu sudjeluju na način da na biskupove riječi pune prisutnima čaše, zvone zvoncem i zabavljaju publiku. I njihova uloga se može povezati sa ulogom ministranata u crkvenim obredima, no, ponovno napominjem da nijednom liku u obredu nije cilj izrugivati se crkvenoj tradiciji.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">I ministranti, kao i biskup, moraju biti otvoreni i komunikativni te svojim ponašanjem poticati prisutne na veselje i zabavu.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Kume moj dragi, daj se napij...</span></u></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Obred krštenja mošta ne može proći bez još jednoga lika – vinskoga kuma. Vinskog kuma biskup bira među prisutnima na zabavi. U požeškom kraju, taj odabir ima izrazite kriterije. Kum mora biti predstavnik vinogradarske zajednice, tj. mora imati vlastiti vinograd. Iznimno, na želju vinogradara za kojeg se obred vrši, može to biti osoba velikog značaja za vinogradara. Također, jedna osoba ne može dva puta za svoga života biti vinski kum. Prema riječima gospodina Bauera, takvo pravilo je poznato samo u požeškom kraju.</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">„...u samom ceremonijalu je bitan kum vinski,jel, koji je taj, jedna osoba, koja samo jedan put može bit birana, kak mi to imamo u našem kraju... Znači ne može bit još jedan put izabrana, on je jedan put kum, on mora bit vinogradar, ak se to događa u Požegi, on mora bit iz požeškog kraja...“</span></span></i><span style="font-size: 12pt;"> (Vladimir).</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Vinski kum svoju ulogu preuzima fiktivno, ne razlikuje se odjećom, nego samo govorom. Simbolički on predstavlja mošt, tj. mlado vino. Njegova uloga je da odgovara na pitanja vinskoga biskupa te u ime cijele zajednice vinogradara obeća dobru brigu o vinu i podrumu, ali, simbolički, svojim odgovorima kum potvrđuje prijelaz mošta u vino.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Vjerodostojnost svojim odgovorima vinski kum daje popivši na iskap pehar vina. Tim činom i službeno mošt postaje mlado vino.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Gospodin Bauer svjedoči da vinski kum, u godini u kojoj je proglašen tom časnom titulom, ima povlastice u vinogradarskoj zajednici. On, naime, ima pravo obići bilo koji vinograd ili podrum u kraju, i to nenajavljeno, a svaki vinar ga ima obvezu dobro ugostiti. Vinski kum, kao što sam već spomenuo, simbolički preuzima ulogu mošta, tj. mladoga vina. Vinogradari iz tog razloga s posebnom pažnjom pristupaju kumu, želeći da novo vino sačuva dobra svojstva.</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><i><span style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Times New Roman;">„...Ta titula ti, po meni, nije nimalo bila bez nekih razloga iz razloga što je on, kad je postao kum imao jednu obavezu da ide kontrolirat vina, da obilazi podrume, vinogradare. Njega se moralo malo i poštivati, nije mogao on bit nedočekan, a on je na kraju napravio jedan, jedan, ja bi rekao, jedan zaključak, gdje mu je bilo najbolje, gdje bi rekao kako je tko dočekao, tko ima vina korektna, koji baš nije uspio, tako da taj kum ima jednu obavezu poslije samog obreda, a i bude on onda važan...“</span></span></i><i><span style="font-size: 12pt;"> </span></i></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Tradicija slavljenja martinja u požeškom kraju posljednjih je 28 godina izrazito vezana uz osobu gospodina Bauera, koji utjelovljuje vinskoga biskupa u tom periodu, neprekinuto svake godine obavljajući obred krštenja mošta za sve vinare požeškoga kraja, ali i šire.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U požeškom kraju jednu posebnost martinskog obreda krštenja mošta tako možemo zahvaliti upravo njemu. Naime, vezano uz svoju ulogu vinskoga biskupa u obred krštenja mošta on uvodi i kumovnicu, dokument kojim se kumu svjedoči časno obavljanje te uloge. Ovaj dodatak tradiciji svoje opravdanje pronalazi u činjenici da se običaj krštenja mošta vrlo ozbiljno shvaća u vinogradarskoj zajednici, ali i iz perspektive predstavljača on predstavlja vrlo važan događaj, a dokumentom poput kumovnice ozbiljnost i vjerodostojnost samog obreda dobiva novu, pisanu, dimenziju.</span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"><br></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><u><span style="font-size: 12pt;">Zaključak</span></u></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U kontekstu usmenog narodnog kazališta, obred krštenja mošta možemo promatrati kao primjer dramatizacije narodnoga običaja, što je u suštini kazališni postupak te opravdava tezu o krštenju mošta kao predstavljačkom obliku. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Prema tezama Mikhaila Bakhtina o razvoju kazališta iz obreda, krštenje mošta možemo promatrati kao obred koji je svoj magijski značaj tokom vremena izgubio, ali je zadržao svoju formu koja danas ima zabavljačku svrhu (Bakhtin 1978). Ovakav pristup zahtijeva detaljnije proučavanje odrednica martinskoga mita te razvoja martinskoga kulta, te iz tog razloga može postati predmetom nekih narednih istraživanja.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">O razvoju kulta svetoga Martina mnogo piše Antonija Zaradija Kiš te govoreći o martinskom mitu, ističe njegovo bakusko ozračje (vidi: Zaradija Kiš 2007: 72-77), što smatram vrlo bitnim za razumijevanje porijekla današnjih martinskih običaja i konteksta martinskih slavlja. </span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U požeškom kraju unutar vinogradarske zajednice, vinske ceremonije vezane uz Martinje postale su dio modernoga folklora te su postale važna značajka te zajednice. Običaj krštenja mošta je medijski izvrsno popraćen, a uz martinske zabave se vezuje hedonističko uživanje u jelu i piću. Važan gospodarski događaj(prijelaz iz mošta u vino) u spoju s nezapovijedanim crkvenim blagdanom svetoga Martina postaje dobar povod za zabavu.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">U posljednjih pet godina možemo promatrati pokušaje Turističke zajednice Požega da ovaj obred i običaj postane turistička atrakcija, no zasada ti pokušaji nemaju većih odjeka i ostaju lokalnoga značaja te ih još uvijek možemo promatrati kao specifičnu značajku vinogradarske zajednice, a na neki način i kao identitarnu odrednicu te zajednice.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Kroz pokušaje Turističke zajednice, martinske običaje na neki način možemo promatrati i kao novokomponirane, u nešto manjoj mjeri nego Halloween ili Valentinovo.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Korpus martinskih običaja, prema mome mišljenju, pruža velik spektar mogućnosti za analizu predstavljačke dimenzije u njima, naročito u samom obredu krštenja mošta, koji već svojom formom asocira na kazališnu predstavu te bi stoga trebao biti predmet veće pozornosti za znanstvenike u doglednom vremenu.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><span style="font-size: 12pt;">Popis kazivača:</span></b><b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">Vladimir Bauer (1948) - Požega</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><b><span style="font-size: 12pt;">Literatura: </span></b><b><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></b></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">BAHTIN, Mihael. 1978. </span><i><span style="font-size: 12pt;">Stvaralaštvo Fransoa Rablea: narodna kultura srednjeg vijeka i renesanse. </span></i><span style="font-size: 12pt;">Beograd: Nolit.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p class="19"><span class="18" style="font-size: 12pt;"> </span></p><p class="19"><span class="18" style="font-size: 12pt;">BARAN, Tanja, 2010. „Križevački štatuti u kontekstu hrvatske usmene drame“. </span><i><span class="18" style="font-size: 12pt;">KAJ- časopis za književnost, umjetnost i kulturu,</span></i><span class="18" style="font-size: 12pt;"> vol. 43 (215), no. 5-6.: 109-116</span><span style="font-size: 12pt;">.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">BONIFAČIĆ ROŽIN, Nikola. 1963. Predgovor. U: </span><i><span style="font-size: 12pt;">Narodne drame, poslovice i zagonetke, Pet stoljeća hrvatske književnosti, </span></i><span style="font-size: 12pt;">knj. 27. Zagreb: Matica hrvatska, 7–20.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">LOZICA, Ivan. 1996. O hrvatskome folklornom kazalištu. U: </span><i><span style="font-size: 12pt;">Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), </span></i><span style="font-size: 12pt;">Stoljeća hrvatske književnosti,</span><i><span style="font-size: 12pt;"> </span></i><span style="font-size: 12pt;">ur. Vlatko Pavletić. Zagreb: Matica hrvatska, 15–51.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">OBAD, Željko, ur. 1992. </span><i><span style="font-size: 12pt;">Martinje: blagdan vina</span></i><span style="font-size: 12pt;">, Zagreb: Otvoreno sveučilište.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">ZARADIJA KIŠ, Antonija, 2002. „Martinšćak, Martinšćina, Martinje: Razvoj kulta sv. Martina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj“. </span><i><span style="font-size: 12pt;">Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku</span></i><span style="font-size: 12pt;">, vol. 39, no. 2.: 199-215.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;">ZARADIJA KIŠ, Antonija, 2003. „Sv. Martin u glagoljaškoj tradiciji senjsko-vinodolskog kraja“. </span><i><span style="font-size: 12pt;">Senjski zbornik</span></i><span style="font-size: 12pt;">, vol. 30, no. 1.: 177-190.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><b> </b></p><p class="MsoNormal"><span class="18">ZARADIJA KIŠ, Antonija, 2004. </span><i>Sveti Martin: Kult sveca i njegova tradicija u Hrvatskoj</i><span class="15">, Institut za etnologiju i folkloristiku, Biblioteka Nova etnografija, Zagreb.</span><span class="15"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><span class="18"> </span></p><p class="MsoNormal"><span class="18">ZARADIJA KIŠ, Antonija, 2007. „Mitološke odrednice martinskog vremena: Bakusko ozračje martinskog mita“. </span><i>Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, </i><span class="18">vol. 44, no. 2.: 63-81.</span><span class="18"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><span class="18"> </span></p><p class="MsoNormal"><b>Popis izvora:</b><b><o:p></o:p></b></p><p class="MsoNormal"><a href="http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=6&conID=92&act=show"><u><span class="17" style="color: blue;">http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=6&conID=92&act=show</span></u></a><span style="font-size: 12pt;"> (8. siječnja 2012.g)</span><span class="18"><o:p></o:p></span></p><p class="19"><span style="font-family: Calibri; font-size: 11pt; mso-spacerun: 'yes';"> </span></p><p align="justify" class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p align="justify" class="19" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;"><span style="font-size: 12pt;"> </span></p><p></p><div class="image_layer" style="background-color: #f3f4fa; box-sizing: border-box; font-family: Roboto, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 16px; height: 0px; left: 0px; position: absolute; top: 0px; white-space: nowrap; width: 0px; z-index: 3;"><div class="ie_fix" style="box-sizing: border-box;"></div></div>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-47668275713100102882023-05-23T10:16:00.018+02:002023-06-27T09:26:40.644+02:00Privatizacija Puta svile u savremenoj Kini<p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimu-ugMfI1Y-dkgkpaJS2QwbNcA5BMlR8J4USNKz88V1t6oKu6Rpc-xasmByEhIm1kLhMZEwIByYfGeKjFWSLgy0auckWMBwmp2QLnu4GWcdFWk2_sUflULFVhE1xxutx_i2zJsq-2uuLE8F_aQ32J2DHcnfdzoqebVTepGO2dqKgzxJJV9ODUd-qu8hsD/s2500/kina.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimu-ugMfI1Y-dkgkpaJS2QwbNcA5BMlR8J4USNKz88V1t6oKu6Rpc-xasmByEhIm1kLhMZEwIByYfGeKjFWSLgy0auckWMBwmp2QLnu4GWcdFWk2_sUflULFVhE1xxutx_i2zJsq-2uuLE8F_aQ32J2DHcnfdzoqebVTepGO2dqKgzxJJV9ODUd-qu8hsD/w341-h426/kina.jpg" width="341"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p><br></p><p>Stvaranje urbanog spektakla</p><p>Godine 2013. prvi put sam zakoračio u muzej Tang Vest Market u Ksianu. Ovaj muzej, koji se nalazi na zapadnoj pijaci dinastije Tang (618–907. n.e.), prvi je muzej kulturnog nasleđa u Kini koji vodi privatna korporacija specijalizovana za nekretnine i poslove u kulturi. Lu Jianzhong, izvršni direktor muzeja, identifikuje muzej kao kulturno jezgro (venhua hekin) svog preduzeća. Ranije poznat kao Chang'an, Ksi'an je priznat kao jedna od polaznih tačaka Puteva svile od strane kineske vlade i UNESCO centra svetske baštine. Već 1980-ih, lokalna uprava je počela da promoviše turizam vezan za nasleđe radi ekonomskog razvoja (Zhu i Iang 2016). Primetne promene su se desile tokom 2000-ih kada je vlada dalje dozvolila privatizovanim korporacijama da upravljaju lokalitetima kulturnog nasleđa.</p><p>Tokom 2016. godine, međutim, dva arheologa Džang Đianlin i Gong Guoćang su javno izrazili zabrinutost u vezi sa trećom fazom razvoja lokacije Zapadne pijace. Istakli su da korporacija nije unapred obavestila arheološki tim o njihovim iskopavanjima, što bi moglo imati teške posledice po lokalitet kulturne baštine. Ako bi se isti model razvoja ponovio za druge lokacije povezane sa Putem svile finansirane iz privatnih izvora, arheolozi su predložili da se preduzmu dodatne mere predostrožnosti kako bi se uravnotežilo očuvanje nasleđa i razvoj nekretnina (Gong i Zhang 2016). Zahvaljujući intervenciji arheologa i radnika u kulturi, razvojni projekat je zaustavljen radi daljeg uvida. Ovaj incident takođe odrazio se na duboko usađene sukobe između sticanja profita i očuvanja, dok grad prolazi kroz stalni razvoj.</p><p>Ovo dvostruko vezivanje kulture i biznisa ne samo da dovodi u prvi plan destruktivnu snagu neoliberalizma; proizvodi i nove urbane spektakle. Glavni arhitekta Liu Kečeng, dekan Arhitektonske škole na Univerzitetu za arhitekturu i tehnologiju u Ksijanu, dobro je poznat po svojoj hibridnoj upotrebi klasičnih kineskih i modernističkih stilova. Dok muzej kulturne baštine ima modernistički izgled napravljen od staklenih plafona i hodnika visokog svoda, okolne zgrade imaju neoklasični kineski stil sa tamnoplavim pločicama, belim i sivim zidovima, krovovima u obliku hrama i nadstrešnicama. Ovaj preokret temporalnosti u arhitektonskom predstavljanju podseća nas na konceptualizaciju modernih spektakla Gi Debora. „Stvarnost se uzdiže unutar spektakla“, piše Debor, „a spektakl je stvaran. Stvarnost akumulacije kapitala se otkriva i naglašava kroz lokalitet nasleđa proširen u urbani spektakl.<br></p><p><b>Od spektakla do neoliberalne stvarnosti</b></p><p>Praćenjem višestrukih praksi na mestu kultrnog nasleđa, ovaj esej pokazuje neoliberalne snage da privatizuju Put svile u kineskim gradovima. Ističe dobrovoljnost privatnih korporacija da upravljaju lokalitetima kulturnog nasleđa i razvijaju nekretnine. Takođe se bavi granicama privatizacije ekonomije nasleđa kroz urbane spektakle. Dok nasleđe postaje brend, potreba za očuvanjem se često gubi na performativan način. Međutim, ne možemo zanemariti kritičnu ulogu postsocijalističke države u ovim procesima.</p><p>Tokom govora u Kazahstanu 2013. godine, predsednik Narodne Republike Kine Si Đinping predložio je oživljavanje drevnog Puta svile i njegovo proširenje na ekonomske i geopolitičke mreže između Kine i Centralne Azije. Od tada, kineska vlada promoviše inicijativu "Put i pojas" (ii dai ii lu, ili R&B) na državnom nivou kao šemu izgradnje nacije koja uključuje kulturnu diplomatiju i ekonomske politike širom Azije, Evrope, Afrike i Latinske Amerike. Kao rezultat toga, kineska država je masovno investirala u inostrane finansijske zajmove i infrastrukturne projekte. Te godine je kompleks Tang Vest Market dodatno označen kao „komercijalna polazna tačka Puta svile“.</p><p>Dok Peking primenjuje R&B inicijativu kao geopolitičku imaginarnost za međunarodne mreže, takve politike takođe snažno utiču na načine na koje se lokalne prakse prilagođavaju inicijativi. Među različitim naporima da se privatizuje Put svile, fizički ostaci lokaliteta kultrnog nasleđa postaju ključni prostori u kojima lokalni akteri primenjuju neoliberalnu logiku da kombinuju upravljanje nasleđem i poslovni razvoj. U Si'anu, gde se nalazi muzej Tang Vest Market, ovo pokazuje kako se prošlost i sadašnjost međusobno pojačavaju.<br></p><p>U postsocijalističkoj Kini, istorijska metafora i fizički ostaci prošlosti su korporatizovani, komodifikovani i spektakularizovani kao neoliberalna stvarnost. Kao što ističu Žan i Džon Komarof, „uspon neoliberalizma“ teži da „podstakne prenošenje funkcija države privatnom sektoru“ (2009, 120). Ovaj outsourcing uključuje upravljanje kulturnim nasleđem kroz razvoj nekretnina i turističku industriju, i rezultira pojavom novih urbanih spektakla zasnovanih na dvostrukoj upotrebi prošlosti, odražavajući neoliberalnu ekspanziju kapitala u inostranstvu.</p><p>Jing Vang je doktorant na Odseku za antropologiju na Univerzitetu Rajs i trenutno saradnik naučnik na Odseku za antropologiju na Univerzitetu u Pensilvaniji. Njena istraživačka interesovanja obuhvataju globalizaciju, nacionalizam, pamćenje, muslimanske manjine, dijasporu, nasleđe, medije i gradove u savremenoj Aziji.</p><p><br></p><p>Please contact Shuang Frost (shuanglu@fas.harvard.edu) and Heidi Lam (heidi.lam@yale.edu) with your essay ideas and comments.</p><p>Cite as: Wang, Jing. 2019. “Privatizing the Silk Road in Contemporary China.” Anthropology News website, January 24, 2019. DOI: 10.1111/AN.1067</p><p>https://www.anthropology-news.org/articles/privatizing-the-silk-road-in-contemporary-china/</p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-10411516397853347732023-05-23T10:15:00.026+02:002023-07-03T10:22:58.429+02:00Ritualizacija nasilja u urbanoj Gvatemali<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9THAshTpoMD42VDrTfI0viKY7OL0idA_a2MlYl2Y17Yb_8ukS918gbYpaTMyYrwmVRrbPnk6-ZnsStWjbLJynK9AcZ-EPvt5PZiXzZa8_O6sKGI4vwdyVNvxO8BLq6Iuhy_pqsQMgc8cvN5TPFuSnnWjbVnLcalCJ-KNBqeoXf7_0mtHudnu5ue-ASIbH/s3016/Guatamala.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3016" data-original-width="2000" height="421" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9THAshTpoMD42VDrTfI0viKY7OL0idA_a2MlYl2Y17Yb_8ukS918gbYpaTMyYrwmVRrbPnk6-ZnsStWjbLJynK9AcZ-EPvt5PZiXzZa8_O6sKGI4vwdyVNvxO8BLq6Iuhy_pqsQMgc8cvN5TPFuSnnWjbVnLcalCJ-KNBqeoXf7_0mtHudnu5ue-ASIbH/w279-h421/Guatamala.jpg" width="279"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p><br></p><p><b>Urbani pejzaž Kecaltenanga</b></p><p>Iz ovog istraživanja proizašlo je shvatanje ubistava u stilu bandi i premlaćivanja linč mafije kao nasilnog prelaska granice između društvenih svetova koji oblikuju svakodnevni život u gradu.<br></p><p>Ubistva u stilu bandi i premlaćivanje, linčovanje mafije su redovna dešavanja u gvatemalskom gradu Kecaltenango, gde je nasilje bandi i osvetnika potisnulo državno nasilje kao primarni registar moći. Javna evidencija u Gvatemali otkriva da su mladići najčešći počinioci nasilnih zločina, ali su i njihove žrtve. Ubistva u stilu bandi i premlaćivanja, linčovanje od strane mafije doprinose ovoj nesrazmernoj distribuciji kriminalnog nasilja na spektakularan način, označavajući mladiće i kao opasne i u opasnosti. Moj rad ispituje ovu dvostruku vezu istražujući odnos između novonastalih maskuliniteta mladih i ritualnih činova međuljudskog nasilja. Simbolika i inkarnirano izvođenje ovih ritualnih radnji transformišu način na koji se učesnici i gledaoci odnose prema sebi i drugima, restrukturirajući odnose moći i društvene hijerarhije u tom procesu.</p><p>Ovi spektakularni akti nasilja namenjeni su široj gradskoj populaciji, pretvarajući tela žrtava u poruke stvarnim i potencijalnim dužnicima o posledicama neplaćanja.</p><p><br></p><p>9. decembra 2016. ubijeni su 45-godišnji vozač i 17-godišnji inkasant koji rade na jednoj od najprometnijih autobuskih linija u Kecaltenangu. Istog dana, 30-godišnji vozač i 17-godišnji pomoćnik sa iste autobuske linije sahranjeni su na centralnom gradskom groblju, ubijeni na poslu samo dva dana ranije. Sve četiri žrtve su bili muškarci, a oba napada su se dogodila dok su autobusi cik-cak vozili gradom puni putnika. Policija je ubistva pripisala reketiranju koje je vodila banda. Nije bilo hapšenja.</p><p>Takva ubistva u stilu bandi postala su uobičajena u Kuetzaltenangu, gradu opterećenom preklapajućim reketiranjem koje vode slabo organizovane bande. Nekoliko stvari karakteriše ova ubistva kao ubistvo bande: dešavaju se usred bela dana usred gomile gledalaca. Napadači stižu i beže na zadnjem delu motocikla, dok su žrtve gađane iz neposredne blizine sa više hitaca iz pištolja. Novinari se pojavljuju ubrzo nakon toga, objavljujući detalje zločina direktno na Fejsbuku. U zavisnosti od priče, onlajn čitaoci bi se mogli moliti za napaćene i proklinjati napadače ili bi mogli da osude žrtve sa tetovažama i krivičnim dosijeima kao zaslužne da umru i čestitaju napadačima što su oslobodili grad nepoželjnih. Kada policija opisuje ubistva kao ajuste de cuentas (razračunavanje), novinari i njihovi čitaoci to uzimaju kao znak za ocrnjivanje žrtava.</p><p>Gradska ulica sa siluetom jednog pešaka u daljini. Drveće je oivičeno parkiranim automobilima i motociklima. Plastični transparent upozorava „Komšije i trgovci su organizovani protiv kriminala. Lopov viđen, lopov uhvaćen!! Mi vas posmatramo.” Amir Mohamed 2017</p><p>Ubistva u stilu bandi mogu funkcionisati kao obred prelaza za napadače. Ove i druge visokorizične aktivnosti, kao što je dostavljanje novčanica u kojima se zahtevaju isplate iznude, često su rezervisane za mlade članove koji dolaze u nadolazećim godinama kao sredstvo za uspon u rangiranju među svojim vršnjacima. Ipak, ritualna efikasnost ubistava u stilu bandi prevazilazi unutrašnju dinamiku moći bandi. Ovi spektakularni akti nasilja namenjeni su široj gradskoj populaciji, pretvarajući tela žrtava u poruke stvarnim i potencijalnim dužnicima o posledicama neplaćanja. Stanovnici gradova su prisiljeni da nemoćno svedoče nametnutom nasilju, ponovo potvrđujući nekropolitičku moć bandi da postavljaju zahteve za iznuđivanje.</p><p>Reagujući na nekažnjivost kojom nasilni kriminalci deluju u gradu, stanovnici su organizovali grupe za bezbednost građana koje nadgledaju kvartove, povremeno hapseći i napadajući osumnjičene pre nego što ih predaju policiji. Ponekad se kolektivna anksioznost koja podstiče ove batine pojačava u ono što je jedan novinar nazvao „psihozom izazvanom delinkvencijom“</p><p>12. maja 2017, mladić je prošao ispod ogromnih plastičnih transparenta sa upozorenjem: „Lopov viđen, lopov uhvaćen“ i „Mi vas posmatramo“. Prišao je porodičnoj radnji i dao službenici presavijeni papir pre nego što je odjurio. Neko je viknuo: "Iznuđivač!" i odmah su prolaznici uhvatili mladića, pretukli ga da se pokori i privezali mu zglobove iza leđa.</p><p>Lokalni novinari koji su izveštavali o ovoj priči u realnom vremenu na Fejsbuku objavili su naslove kao što su „Trgovci uhvatili iznuđivača koji je poslao zahtev za iznudu“. Čitaoci su odgovorili na priču koja se razvijala, postavljajući nasilne predloge za improvizovanu linč rulju: „Prebijte ga do smrti i spalite telo, jedno đubre manje“. „Odseci mu ruke i noge tako da zaista pati. "To je ono što ovi bestidni pacovi zaslužuju."</p><p>Mladić je zalagao pred razjarenom ruljom, insistirajući na svojoj nevinosti. Policija je stigla i kada je neko konačno pročitao poruku, otkrili su da je to bilo ljubavno pismo ćerki vlasnika prodavnice, a ne zahtev za iznudom. Potresen i u modricama, mladić je oslobođen.</p><p>Premlaćivanja i linč mafije, funkcionišu kao obredi stradanja, ritualne radnje koje stanovnici izvode da bi privremeno preokrenuli svoju potčinjenu poziciju relativne nemoći naspram nasilja bandi dok simbolično očiste svoje zajednice od zločina. Pastični baneri i postovi na Fejsbuku koji promovišu nasilje osvetnika glavni su učesnici ovih dela, koji počinju otkrivanjem osumnjičenih kriminalaca i prelaze u fizički napad i hapšenje pre dolaska policije, koja dokumentuje događaj i ili hapsi ili oslobađa zarobljene ljude.</p><p>U međuvremenu, novinari emituju radnje onlajn gledaocima, koji učestvuju putem digitalnih komentara. Ovaj komentar kombinuje se sa formalnim, ali slabim autoritetom policajaca koji uvek kasne na licu mesta da i tek onda legitimišu "osvetnika" koji prvi reaguju, ili ljude koji nisu optuženi da su prekršili bilo koji zakon, čak i kada se ispostavi da je osoba koju su napali nevina .</p><p>Dok ritualni akti nasilja bandi i osvetnika unapređuju suprotstavljene tvrdnje o moći nad urbanim prostorom, oni učestvuju u „proizvodnji ne-znanja“ na sličan način, brišući granicu između kriminalaca i žrtava. Mladići izlaze iz dela i predstavljanja ubistava u stilu bandi i premlaćivanja linč mafije kao žrtve koje mogu biti kriminalizovane i kao kriminalci koji mogu biti viktimizovani. Otelotvorena predstava i onlajn cirkulacija ovih nasilnih radnji stvaraju „himeričnu sliku“ mladića, istovremeno opasnih i u opasnosti. Pa ipak, teret ovog dvostruko nesigurnog pozicioniranja snose neke grupe mladića više i drugačije od drugih. Iskustva gradskih stanovnika o zločinu i nesigurnosti u Kecaltenangu variraju u odnosu na generaciju i pol, ali i na mnoge druge markere društvenih razlika.</p><p>Pitati se o odnosu mladića sa međuljudskim nasiljem zapravo je postaviti pitanja o promenljivoj ulozi koju nasilni činovi igraju u kulturnoj produkciji i izvođenju različitih maskuliniteta mladih – konfiguracije identiteta i prakse koje nastaju u kontaktu jedni sa drugima od ukrštanja procesa društvene diferencijacije. </p><p>Postavlja se više pitanja: Na koji način bi pretnje i akti nasilja mogli motivisati mladiće da menjaju šifre između višestrukih maskuliniteta mladih? Koja kulturna značenja akti nasilja upisuju na mlada muška tela i na sebe i počinilaca i žrtava? Prema kojim kriterijumima društvenog priznanja različiti oblici međuljudskog nasilja imaju različite stepene vidljivosti i legitimnosti? Ova pitanja vode moju analizu dok se borim sa složenošću odnosa i identiteta iskovanih u urbanim loncima nasilja.</p><p><br></p><p>Autor: Amir Mohamed</p><p>Amir Mohamed je doktorant na Odseku za antropologiju na Univerzitetu Kornel Njegova disertacija, "Javni prikazi odvratnosti: urbani prostor, ritualno nasilje i sporne muškosti, bavi se načinom na koji mladi iz Gvatemale proizvode i narušavaju međusobne društvene disparitete kroz svoje angažovanje u i sa nasilnim praksama." </p><p>Interested in submitting news, announcements, contributions, and comments? Please contact SUNTA contributing editor Faedah M. Totah (ftotah@vcu.edu).</p><p>Cite as: Mohamed, Amir. 2019. “Ritualized Violence in Urban Guatemala.” Anthropology News website, April 30, 2019. DOI: 10.1111/AN.1141</p><p><br></p><p><a href="https://www.anthropology-news.org/articles/ritualized-violence-in-urban-guatemala/">https://www.anthropology-news.org/articles/ritualized-violence-in-urban-guatemala/</a><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-32699299960067719432023-05-23T10:13:00.045+02:002023-07-10T10:37:57.184+02:00Na kraju sveta - taksisti, svedoci drama tražioca azila u Kanadi<p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyHTCpFv4OKJZ-AYGD7eXVkIRWch3NKFhEY5Wa5ILwyeGr0oy3yLlim0KwoPyAmkjO2AT9kCDhKAH8aPAiCQ8LiGUA94PU6AnZdQHKuw0jlIXvCAtjk5D4Gm79OJNaQfp7YydVm9Nf2nXMAs98hAmO3Q-ETKyb9aq1VQXuNGRSJtNeopdIs6N3XqpBjKZa/s2500/kraj%20sveta.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2392" height="383" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyHTCpFv4OKJZ-AYGD7eXVkIRWch3NKFhEY5Wa5ILwyeGr0oy3yLlim0KwoPyAmkjO2AT9kCDhKAH8aPAiCQ8LiGUA94PU6AnZdQHKuw0jlIXvCAtjk5D4Gm79OJNaQfp7YydVm9Nf2nXMAs98hAmO3Q-ETKyb9aq1VQXuNGRSJtNeopdIs6N3XqpBjKZa/w366-h383/kraj%20sveta.jpg" width="366"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p><br></p><p>Odrastajući u inostranstvu u vojnim bazama, sećam se kako su neki pričali o „povratku u svet“, pošto su njihove turneje po Evropi bile pred kraj. Pod „svetom“ su mislili na Sjedinjene Države. Gledajući unazad, vidim da je to bila referenca na geopolitičke pojmove centara i periferija – prvog, drugog i trećeg sveta. Ako niste bili u SAD, niste bili nigde. Ovih dana mi se vraća fraza. Živim blizu severne granice Sjedinjenih Država, oko 30 milja od Kanade. Skoro svaki dan poslednje dve godine ljudi odlaze iz sveta u Kanadu sa nadom da će naći bolji život. Prešli su na desetine hiljada ljudi (preko 37.000 u 2017. i 2018. i u prva dva meseca 2019. preko 1.600) ka udaljenom, nedozvoljenom, „ćorsokaku“ putu.</p><p>Dva znaka koji stoje na tri štapa medalje, svaki, drže se na mestu velikim cementnim blokovima. Trče preko puta, a ispred njih teče potočić. Znakovi su dvojezični, na engleskom i francuskom. Reči koje se mogu identifikovati sa fotografije su Arretez/Stop i Aviser/Notice</p><p>Natpisi na nedozvoljenom graničnom prelazu na francuskom i engleskom daju do znanja tražiocima azila da je prelazak nezakonit i da azil nije zagarantovan. (april 2019. Ejmi Mauntkasl)</p><p>Šta se dešava ovde? Ko su ovi ljudi, odakle su i zašto dolaze? Koje su njihove priče? Ovo su pitanja na kojima radimo nekoliko mojih kolega i ja. Ali za sada bih želeo da oslikam rečima ono što sam posmatrao u ovoj pograničnoj oblasti od oktobra 2018.</p><p>Prelaz leži na slepom putu koji se nalazi naizgled usred ničega. Pre nekoliko decenija put nije bio u ćorsokaku; protezao se preko granice, sugerišući mnogo fluidnije i poroznije granično područje. Put i dalje nosi isti naziv sa obe strane granice, ali sada je poremećen – zbog nešto divlje vegetacije, polomljene grane, rasuti velike kamene ploče razbacane paralelno sa kolovozom, vizuelna i simbolička barijera koja mi se čini nekako polovično. Veliki jarak preseca cestu, a u aprilu teče hladan, otapajući potok zbog duge severne zime. Postoji jedna moguća tačka ukrštanja i prelaza.</p><p>„Ovo nije Amerika u kojoj smo nekada živeli“, rekao je jednog dana taksista. Svi su klimali u znak saglasnosti, kao da znamo na šta misli. Ali ne valja se zapitati šta je bila ta Amerika na koju se on pozivao i na šta smo mi spremno pristali.</p><p>Na ovom rascepu, okrenutom prema severu, vidite zgradu obloženu metalom punu rampi za pristup hendikepiranim osobama. Ovde kraljevska kanadska konjička policija čeka nove pridošlice. Kada vide nepoznata vozila, taksije, privatne automobile, Uberove i Liftove, dva ili više policajaca izlaze do usamljenog stuba koji označava graničnu liniju. Znak na francuskom i engleskom okrenut prema jugu, obaveštavajući čitaoce da ovo nije legalan granični prelaz i da će prelazak preko linije dovesti do njihovog hapšenja. Još jedan znak objašnjava neke od realnosti podnošenja zahteva za izbegličku dozvolu u Kanadi. Mounties su spremni.</p><p>Petnaest stopa duga (5 metara) traka zemlje, neka vrsta kopnenog mosta, nalazi se na zapadnoj strani ovog napuknutog interfejsa između Sjedinjenih Država i Kanade. Ljudi stoje na njenoj ivici pre prelaska, klateći se na ledu dok Mounties objašnjavaju proceduru hapšenja koja ih čeka ako odluče da nastave zemljanim putem. Oni stoje tamo sa ogromnim koferima čiji točkovi ne mogu glatko da idu po ledu, kamenju i prljavštini ili pak samo stoje tamo, njihova ovozemaljska imovina zbijena u jednodnevni ranac, bore se da ostanu uspravni, da ostanu emocionalno netaknuti, da im deca budu pri ruci. Ko su oni? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti. Sve su to ljudi koji traže azil i utočište u Kanadi, ali njihovo iskustvo i poreklo su različiti. </p><p>Jedna zanimljiva činjenica: to su tipično ljudi koji imaju neku vrstu pravnog statusa u Sjedinjenim Državama, u svetu. Neki su bili dugogodišnji stanovnici Sjedinjenih Država, uključujući nosioce zelene karte i osobe sa statusom privremenog zaštićenog statusa. Stojeći na rubu sveta, gledajući preko ove male piste na drugu stranu, tiho se poveravaju da se više ne osećaju bezbedno, dobrodošlo ili sigurno u Sjedinjenim Državama. Nacionalna retorika ih je učinila nesigurnim ili uplašenim. </p><p>Taksisti skoro svakodnevno svedoče ovom egzodusu iz sveta. Reč je o tome koje vozače treba pozvati, koji su iskreni i koji su od pomoći. Čini se da postoji prilično dobra komunikaciona mreža koja vodi ljude iz više različitih zemalja do ovog malog severnog grada i do taksista koji su doživeli procvat u svom poslu u poslednje dve godine.</p><p>Četvoročlana porodica izlazi iz automobila. Svi nose velike, naduvane zimske jakne. Otac za sobom vuče veliki kofer. Mlađe dete se drži majke. Nijedno njihovo lice se ne vidi.</p><p>Porodica se iskrcala iz taksija i pešačila do tačke prelaza. Deca nose kape koje im daje meštanka (ispred grupe) koja ovde pokazuje grupi gde moraju da idu. </p><p>Na granici, jedna meštanka se potrudila da ponudi ljubaznu reč i prijateljsko lice, kao i kape, rukavice, šalove i kapute zimi, tražiocima azila kada izlaze iz taksija. Ona radi ovaj posao dve godine, a ja sam joj se pridružio jednom nedeljno već oko osam meseci. Razgovaramo sa vozačima. Postoji prijateljska šala, a takođe i neki ozbiljni razgovori. „Ovo nije Amerika u kojoj smo nekada živeli“, rekao je jednog dana taksista. Svi su klimali u znak saglasnosti, kao da znamo na šta misli. ali ne valja se zapitati, šta je bila ta Amerika na koju je on govorio i na šta smo mi spremno pristali? Možda kao i mnogi drugi koji ne prepoznaju Svet, ovih dana smo ga posmatrali kao mitsko mesto; mesto koje je ugostilo mnoštvo imigranata koji su takođe verovali da je to Svet i koji su postavljali svoje nade i težnje da dođu do njega.</p><p>Ovaj taksist ima mnogo priča. „Prošle nedelje sam dovezao ženu ovamo. Imala je dvoje male dece i malu bebu i toliko prtljaga. Rekao sam, kako ćeš nositi sve ovo plus decu i bebu? Imala je toliko stvari. Ali nije mogla da ga se otarasi, pa ga je donela sa sobom. ali onda, ona... nije me poslušala i prešla je i nije imala bebu sa sobom. Beba je bila u autu i plakala. Kanadska policija je rekla, ne, ne možete da se vratite - beba ne ide sa vama. Rekli su joj da beba neće doći u Kanadu. Rekao sam, šta ću sa ovom bebom? Rekli su, <b>sada je tvoja beba</b>."</p><p>Majka je bila prirodno izbezumljena. Taksist je proveo naredna tri sata pokušavajući da pronađe rešenje. Na glavnom graničnom prelazu SAD pozvao je nekoga ko ju je poznavao. Taj granični službenik je na kraju izašao i radio sa ili oko Mountiesa, dozvolio taksiju da prenese bebu preko granice do njene majke, a zatim se vrati u Sjedinjene Države. Koliko su važni ovi ljudski dodiri, posebno u ovom surovom političkom pejzažu, gde se ljudi koji migriraju širom sveta demonizuju.</p><p>Taksisti sede na međuprostoru svetova u kojima se nalaze njihovi putnici - između sveta koji je postao neodrživ, nesiguran i možda ispunjen terorom i sveta, nepoznatog, takođe zastrašujućeg, ali u kome sada leže njihove nade. </p><p>Njihov lični odgovor na krizu i na ljude koji ulaze u njihove kabine nije beznačajan. Oni svedoče; razgovaraju sa ljudima koji ulažu sve na ovom putovanju. Pitanja rase, klase i pola, snaga globalnog kapitalizma, isključenosti i uključenosti, sve se spajaju u prostoru taksi kabine. Čini se da taksisti shvataju kako se nacionalne i globalne snage okupljaju da oteraju ljude iz njihovih domovina. Shvataju da politika netolerancije, retorika straha koju bubnjaju političari, nije humana. Da li ljudi zaslužuju da im se dodeli državljanstvo ili put do državljanstva? Nisu to bile rasprave u koje se taksisti upuštaju kada isporučuju ljude na granicu. Ono čemu se bave jesu praktična pitanja pomoći svojim putnicima da se iskrcaju sa svojim ispupčenim prtljagom, svojom decom, svojim bebama i bezbedno pređu u Kanadu.<br></p><p>„Razmislite o ovome...ovo se dešava svaki dan u celom svetu“, kaže taksista dok razmišlja o okrutnim i neadekvatnim političkim odgovorima na krize koje teraju ljude da krenu na ova teška i opasna putovanja. „Svakog dana, mnogo puta dnevno… Moramo da se brinemo o ovim ljudima, moramo da uradimo ovo.”</p><p><b>O Autoru:</b></p><p>Ejmi Mauntkasl predaje na Državnom univerzitetu Njujork-Platsburg i doktorirala je na Univerzitetu Rutgers. Zanimaju je ljudska prava, izbeglice i prognanici i kako se ljudi kreću između starih i novih identiteta i načina postojanja suočeni sa dobrovoljnim i nevoljnim tranzicijama.</p><p>Interested in submitting news, announcements, contributions, and comments? Please contact SUNTA contributing editor Faedah M. Totah (ftotah@vcu.edu).</p><p>Cite as: Mountcastle, Amy. 2019. “At The End of the World.” Anthropology News website, July 24, 2019. DOI: 10.1111/AN.1230</p><p><a href="https://www.anthropology-news.org/articles/at-the-end-of-the-world/">https://www.anthropology-news.org/articles/at-the-end-of-the-world/</a><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-63737744223750488642023-05-23T10:13:00.044+02:002023-07-06T10:34:15.544+02:00Lokalni ukus na ulicama grada Oaksake<p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhubtL0ATI86F1yzg377kPa4QMixEyeCaUv39jb5dC8u5twrLj8dmpaJt-csahTJdmuzsBT2X5A92IhI-uf-j2kPsmPKI9-qlUocMkmFiebszRmzFqChtDUr8g5P31-Ja76hMbLJ657nVfucmGHlQ-kweIL9MBreSs7e_ZKtpUqz2vgTNhFq500K6g13adG/s2500/meksiko%20ulica%20hrana.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="375" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhubtL0ATI86F1yzg377kPa4QMixEyeCaUv39jb5dC8u5twrLj8dmpaJt-csahTJdmuzsBT2X5A92IhI-uf-j2kPsmPKI9-qlUocMkmFiebszRmzFqChtDUr8g5P31-Ja76hMbLJ657nVfucmGHlQ-kweIL9MBreSs7e_ZKtpUqz2vgTNhFq500K6g13adG/w300-h375/meksiko%20ulica%20hrana.jpg" width="300"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p><br></p><p>Ulična hrana je oslonac urbanog lanca ishrane u gradu Oahaka, glavnom gradu južne meksičke provincije sa oko 300.000 stanovnika. Poput kamiona sa hranom u Sjedinjenim Državama, sveprisutni prodavci ulične hrane nalaze se u blizini poslovnih zgrada, škola i parkova, na sportskim događajima i na drugim javnim mestima gde se ljudi okupljaju. Ova lokalna dimenzija kulture ishrane u značajnoj je suprotnosti sa industrijom prehrambenog turizma u nastajanju. Ovo poslednje dopunjuje uspostavljene oblike kulturnog turizma u prestonici i oko nje, uključujući julski festival folklora Gelagueca i obilaske arheoloških ruševina i sela koja se bave proizvodnjom zanata. Sve veća privlačnost grada Oahaka za „hranu“ poklapa se sa dva nedavna fenomena. Prvi je napredna industrija meskala promovisana na Međunarodnom festivalu meskala koji je vlada pokrenula 1998. godine, druga je eksplozija butik hotela i gurmanskih restorana koji su poslednjih decenija privukli imućniju klijentelu Meksikanaca, stranih turista i poznatih ličnosti. </p><p>Ova lokalna prehrambena industrija je veza roda, socioekonomske stratifikacije, kulturne autentičnosti i sve više globalizacije, naglašavajući kontraste u društveno-ekonomskom tkivu Oaksake. Na suprotnim krajevima vrlikog spektra hrane su poznati kuvari – uglavnom muškarci – koji su poznati po svojoj „fuzionoj“ kuhinji, i autohtone cocineras tradicionales (tradicionalne žene kuvarice) koje su sebi zauzele kulinarsku nišu pripremajući „tradicionalne“ recepte. </p><p>Hispanic comida (hrana) u restoranima i škola kuvanja za turiste</p><p> Obroci u ekskluzivnijim restoranima, koji prema časopisu Travel and Leisure čine Oaksaku „sledećom kulinarskom tačkom“ Meksika, često koštaju 500 pezosa (oko 25 dolara) ili više po osobi. Ovo može izgledati jeftino za bogate Meksikance ili gurmane sa američkim dolarima ili evrima za trošenje. Međutim, ovi gurmanski restorani su van domašaja Oaksačana koji preživljavaju sa minimalnom dnevnom zaradom od 100 pezosa (otprilike 5 USD). Za ove Oaksačane, čak i konzumiranje pristupačnije ulične hrane može povećati ionako mali budžet.</p><p>Prodaja i potrošnja ulične hrane su, nažalost, vezani za pitanja kvaliteta hrane. Uprkos obilju svežih proizvoda i mesa na lokalnim tržištima, od 32 meksičke države, Oaksaka je na prvom mestu po broju umrlih starijih i na četvrtom mestu po smrti dece od neuhranjenosti. Ovaj obrazac je najakutniji među dve trećine domaćinstava koja žive ispod praga siromaštva. Stope siromaštva su najveće na selu, gde poljoprivrednici za samostalan život uzgajaju, konzumiraju i bave se sitnom prodajom proizvoda sa farme povrća i životinja. Međutim, diskusije o ekonomskoj marginalnosti u ruralnim oblastima (država Oahaka sadrži 3 od 10 najmarginalnijih zajednica u Meksiku) prečesto prikrivaju da je jedna trećina stanovnika glavnog grada – najvećeg naselja u državi sa najrazvijenijom infrastrukturom – osiromašena.</p><p>Desetine prodavaca hrane posluju u krugu od 10 blokova na obodu Ksochimilco-a, luksuznog kvarta u severoistočnom gradu Oahaka koji se graniči sa Pan-američkim autoputem. Ova mešovita komercijalna i stambena zona sadrži dve bolnice i šest škola, preko desetina malih restorana, pekara, mali supermarket i prodavnicu i nekoliko prodavnica koje posluju tokom dana. Izvan ovih ustanova, deo stanovništva Oakakuenosa kupuje hranu od mobilnih prodavaca koji prodaju upakovane grickalice, svež hleb, voće i klipove kukuruza na pari iz kolica. Pored toga, stalni i polutrajni puestos (štandovi) prodaju niz hrane pripremljene pred kupcima, uključujući osnovne namirnice kao što su memela, tostadas, flautus, takos i tamales koji za urbaniste pozivaju na ono što Džefri Pilčer naziva „nostalgičnim kesom“ seljačko kuvanje.</p><p>Na kraju, kao što je objavljeno u diskusijama o uličnoj hrani drugde u Meksiku i gradovima širom sveta, Oaksačani prepoznaju važnost ovih namirnica u lokalnoj ekonomiji čak i ako ih lično ne konzumiraju.</p><p>Stanovnici ruralnih sela i gradova koji okružuju prestonicu putuju u grad na posao. Saobraćajne gužve i visoki troškovi prevoza sprečavaju mnoge da se vrate kući na popodnevnu komidu koja je obično glavni obrok u danu. Neki radnici ograničenih sredstava možda ručaju kupljene narezke, sir i hleb na pijaci na uglu da bi napravili tortilje. Drugi plaćaju 2 pezosa da podgreju obroke koje donesu od kuće u mikrotalasnoj pećnici u prodavnici. Treći pak konzumiraju uličnu hranu. </p><p>Iskustva recepcionerke Tanije odražavaju tešku situaciju siromašnijih građana Oakakuenosa. Obično na posao nose ručak u vreći ali se povremeno počaste takosima. Tanija kaže da troši na takose dnevno 12 pezosa, jer kaže da su „boljeg ukusa“ od onih koji se prodaju na drugim obližnjim štandovima koji naplaćuju 10 pezosa po takosu. Tanijina saradnica računovođa Marija, koja joj se ponekad pridruže na ručku, primetila je dodatne troškova od 4 pezosa na štandu: za one koji zarađuju minimalnu platu, plaćanje 24 umesto 20 pezosa je razlika između trošenja jedne četvrtine, a ne jedna petina dnevnice za ručak.</p><p> Prodaja hrane pruža mogućnosti za generisanje prihoda u stagnirajućoj ekonomiji. Čak 82 procenta Oaksačana koji rade u neformalnom sektoru, koji mogu zarađivati manje od garantovane minimalne plate, predstavljaju najveći procenat povremenih radnika u Meksiku. Među ovim pojedincima su i migranti u gradu koji postaju prodavci. Postao sam svestan kritične uloge ovog rada za domaćinstva sa nižim prihodima tokom svog početnog terenskog rada na školovanju i zapošljavanju 1990-ih. Izvestan broj migranata iz grada govorio je o porodičnim strategijama za finansiranje studija kroz prodaju ulične hrane nakon preseljenja. Ovo je slučaj sa Luz, jednim od retkih prodavaca u komšiluku koji prodaje ono što ona naziva kompletnim „obrocima u kućnom stilu“. Luz radi sedam dana u nedelji. ona se prodaje od ponedeljka do petka od 9:00 do 16:00. a subotom po pola dana. Ona takođe kuva i kupuje vikendom i kupuje tortilje i druge proizvode po potrebi tokom cele nedelje. Ona prodaje do 40 obroka po 40 pezosa svaki radnim danima kada su preduzeća otvorena. Nakon troškova, Luz obično plaća između 400 i 600 pezosa (20 do 30 USD) radnim danima. Ona to deli sa članovima porodice koji su takođe uključeni u kupovinu, pripremu, transport i prodaju hrane.<br></p><p>Još jedan faktor koji može ograničiti prodaju su zabrinutost zbog čistoće i zdravstvenih rizika. Zaista, jedne popularne lokalne novine upozorile su buduće potrošače na „smrtnu opasnost“ koju predstavlja ulična hrana. Iako su inspektori zdravstvenog odeljenja zaduženi da provere da li su dozvole prodavaca (koje koštaju 600 pezosa mesečno) aktuelne i da je hrana koja se prodaje na tezgama čista i servirana na odgovarajućoj temperaturi, korisnici, nažalost, često nisu svesni koje dozvole vlasnika puesta su ažurne i ispravne .</p><p>Na kraju, kao što je objavljeno u diskusijama o uličnoj hrani drugde u Meksiku i gradovima širom sveta, Oaksačani prepoznaju važnost ovih namirnica u lokalnoj ekonomiji čak i ako ih lično ne konzumiraju. Preduzeća obezbeđuju zaposlenje u isto vreme kada nude lokalnom stanovništvu – i turistima koji su ih cenili – spremnu hranu čija je cena znatno niža nego u restoranima čak i sa umerenim cenama. Oni takođe održavaju element autentičnosti u globalizovanoj ekonomiji. Nekoliko poznavalaca ulične hrane primetilo je da, na sreću za one koji traže lokalni ukus sa ograničenim budžetom, puestos nudi proizvod koji je svežiji, jeftiniji i „više oaksakanski“ od „brze hrane gringo“ koja je dostupna u Mekdonaldsu koji je na kilometar udaljen.</p><p><br></p><p><br></p><p>Džejn Hauel je profesorka antropologije i latinoameričkih studija na Kalifornijskom državnom univerzitetu Long Bič. Njeno etnografsko istraživanje fokusira se na presecanje roda, ruralnog školovanja i zapošljavanja u Oaksaki - Meksiko, kao i na turizam i društvena kretanja. Ona je potpredsednica Jugozapadne antropološke asocijacije i bivša predsednica SUNTA-e.</p><p>Interested in submitting news, announcements, contributions, and comments? Please contact SUNTA contributing editor Faedah M. Totah (ftotah@vcu.edu).</p><p><br></p><p>Cite as: Howell, Jayne. 2019. “Local Flavor on the Streets of Oaxaca City.” Anthropology News website, June 21, 2019. DOI: 10.1111/AN.1191</p><p><br></p><p><a href="https://www.anthropology-news.org/articles/local-flavor-on-the-streets-of-oaxaca-city/">https://www.anthropology-news.org/articles/local-flavor-on-the-streets-of-oaxaca-city/</a><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-40450297059937358422023-05-23T10:12:00.010+02:002023-07-16T12:13:44.641+02:00Feministička antropologija našeg vremena <p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7lqqr84hCx9Cl8K8cYQnDW13KkYiJaa0RmQmX828JbEr-NEyI3faKp2LiASj6gcQBsAl2JiF1BkRt5vVgDeT0LEy_64RPrYUScbBnFi4B9v9O-5vc8eYZg-cjAVRnb-rgF-99DGgv5NChtefI5_MdNa6LSbwd6IBbFzmypHCPPmni70lsMa937GgsBDRh/s2500/dddddddd.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="367" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg7lqqr84hCx9Cl8K8cYQnDW13KkYiJaa0RmQmX828JbEr-NEyI3faKp2LiASj6gcQBsAl2JiF1BkRt5vVgDeT0LEy_64RPrYUScbBnFi4B9v9O-5vc8eYZg-cjAVRnb-rgF-99DGgv5NChtefI5_MdNa6LSbwd6IBbFzmypHCPPmni70lsMa937GgsBDRh/w294-h367/dddddddd.jpg" width="294"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p><br></p><p>Svako doba ima svoju priču, ali ne uvek onu koju zaslužuje. Kako možemo da vidimo druge priče koje kruže o sadašnjosti? Kako bi feministička perspektiva mogla da izazove objašnjenja koja tumače naše svetove? I kako bi nam slušanje tih priča moglo pomoći da shvatimo zašto je privlačno zamisliti budućnost koja je barem feministička, ako ne i ženska?</p><p>Feministički antropolozi decenijama postavljaju ovakva pitanja. Naše polje je inspirisano širim feminističkim pokretom koji je zasićen 1960-tih i 70-tih godinama širom Severne Amerike. Feministički antropolozi su dali ubedljive izveštaje o različitim oblicima nejednakosti, percepcije i subjektivnosti koji oblikuju šta znači biti čovek. Oni su preneli suštinski poroznu prirodu sopstva u korenu celokupne društvenosti. Feministički antropolozi su bili na čelu sofisticiranih analiza sistema razmene, etike, utelovljenja, rasizma i kolonijalizma. Srodni razlog za koji verujemo da je feministička analiza sada postala hitno relevantna u dvadeset prvom veku: leži pre svega u njenoj hrabrosti.</p><p>Osnovano 1988. godine, Udruženje za feminističku antropologiju bilo je proizvod tog trenutka. Poput pokreta, njegove članice i dalje imaju niz intelektualnih i etičkih obaveza, ali uglavnom dele mišljenje da, kako Ana Tsing opisuje, „Feministička teorija nije samo za žene naučnike. Ako je dobro, to je zato što funkcioniše. Ne zato što žene to rade” (2015).</p><p> U suštini, feminističko razmišljanje ne zahteva nikakvu posebnu tačku gledišta, osim otvorenosti za ambivalentnost, živost i ukrštanja. To zahteva prepoznavanje delimičnih i potencijalno kontradiktornih obaveza. Biti feministkinja znači željno prihvatiti poteškoće i zadovoljstvo što nemate sve odgovore.</p><p>Ovi kvaliteti proizilaze i kombinuju se u povezanom razlogu za koji verujemo da je feministička analiza sada postala hitno relevantna u 21. veku: njena hrabrost. Iako možda ne postoji jedinstvena politička perspektiva koja se kvalifikuje kao „feministička“, naše brojne glasove podržavaju uverenje da je postavljati teška pitanja uvek bolje nego izbegavati ih. </p><p>Zamišljanje feminističke budućnosti zahteva jednostavno, ali retko insistiranje da istinsko slušanje drugih perspektiva može ponuditi put do odgovora na neka velika pitanja.</p><p>Feminističke intervencije zahtevaju istu hrabrost koju su uključivala proslavljenija, javna (i često muška) dela herojstva. Možda zahteva čak i više, jer zahteva ne samo da se ne zna šta bi neko mogao da pronađe, već i rizik da to otkriće dovede u pitanje svet koji čovek poznaje. Moglo bi da zahteva mogućnost, kao što je Saba Mahmud tvrdio, da naše analize „mogu da zakomplikuju vizije ljudskog procvata” za koje mislimo da znamo (2005, xxxIv). Možemo li zamisliti svet u kojem kulturni relativizam nije jedina alternativa moći? može li osećanje novih oblika osećanja ili ranjivosti da odbije red stvari? Kako bismo mogli da zamislimo druge oblike društvenosti? Koje su konceptualne osnove za pravdu? Čije priče se računaju kada se pitate o ovim apstraktnim pitanjima?</p><p>Antropologija će uskoro imati novi forum kroz koji će postavljati ova i mnoga druga smela pitanja. Sa lansiranjem u maju 2020. godine, časopis Feministička antropologija biće mesto za vrstu stipendije po kojoj je naša oblast s pravom poznata: slušanje etnografskih pojedinosti; preokretanje filozofskih mudrosti za koje mislimo da znamo; i na kraju pitajući kako bismo mogli drugačije da napredujemo. Ova pitanja su i nisu o rodu. Stavljanje roda u centar analitičkog okvira može pokazati granice naših postojećih priča, ponekad nas navodeći da shvatimo da je rod samo jedna vrsta autoriteta. Mogu nas potencijalno inspirisati da preispitamo odnos između posebnog i opšteg, etnografskog i teorijskog. Ove perspektive bi trebalo da putuju kroz u antropologiju, akademiju i svet izvan nje. Zamišljamo da će feministička antropologija biti velikodušna i rigorozna zajednica kroz koju će se postavljati pronicljiva i inkluzivna pitanja.</p><p>Na sreću, ne moramo da preduzimamo ove korake u vakuumu. Za mnoge starije feminističke naučnike, uslovi sadašnjosti su poznati. Već 23 godine, feministički antropolozi su objavljivali svoje analize i izveštaje u časopisu Voices. Ukorenjen u ideji da su ženski glasovi važni, kretao se od biltena do akademske publikacije. Voices je bio dragoceno mesto za prenošenje onoga što bi inače moglo da ostane neizrečeno nudeći mesto za praktične priče o akademskom razvoju ranim verzijama avangardne. Iako je poslednje izdanje objavljeno u januaru 2018. godine, ono ostaje cenjeni deo feminističke antropološke priče.</p><p>Verovanje našim pričama je osnovna komponenta feminizma, a antropolozi su veoma dobri u tome.</p><p>Feminističku antropologiju će voditi dve cenjene naučnice iz naše oblasti, profesorke Dana-Ain Dejvis i Samina Mula. One će hrabro voditi provokativne razgovore koji se trenutno odvijaju u našim raznolikim svetovima. One će kreirati časopis koji može prepoznati kako je stipendija za osnivanje feminističke antropologije inspirisala ili čak zahtevala vrste istraživanja koje naučnici sada proizvode. Naše polje je puno kreativnih i uzbuđenih mislilaca koji hrane svoje ideje izazivajući i intelektualno podržavajući jedni druge. Zamišljamo da će ovaj časopis biti dom za neke od nepokolebljivih razgovora koje smo svi vodili na drugim mestima tokom protekle decenije</p><p>Zamišljanje feminističke budućnosti zahteva jednostavno, ali retko insistiranje da istinsko slušanje drugih perspektiva može ponuditi put do odgovora na neka velika pitanja. Pridružite nam se.</p><p><b>O Autorima</b></p><p>Carla Jones je vanredni profesor antropologije na Univerzitetu Kolorado Boulder i predsednica Udruženja za feminističku antropologiju.</p><p>Dženifer Vis je profesorka i predsedavajuća Odeljenja za antropologiju na Univerzitetu Bol Stejt i izabrana predsednica Udruženja za feminističku antropologiju.</p><p>Cite as: Jones, Carla and Jennifer Wies. 2019. “Feminist Anthropology for Our Times.” Anthropology News website, August 26, 2019. DOI: 10.1111/AN.1243</p><p><br></p><p><a href="https://www.anthropology-news.org/articles/feminist-anthropology-for-our-times/">https://www.anthropology-news.org/articles/feminist-anthropology-for-our-times/</a><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-50677896501473221972023-05-22T14:27:00.020+02:002023-07-12T08:33:36.703+02:00Bankok - novi grad u zidinama <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizC1XYThBPuQvGZrQ-lokI-UoJB2yXcRsW03SV5rDtLieeNNjPZGNslj2KThl1jxDTYJgtfk5Fi0GbopfZ6l9zljoFbSzxp1O76jFPCQtruGwe-UXzfeSmGr1BwZ6IJ34YJEedapp6mzeyZ_lhiPKmLVlc3JxEKQu8pZRg5c6lmcnNGpyLMuWYzfDZgKde/s2500/bankok.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="396" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizC1XYThBPuQvGZrQ-lokI-UoJB2yXcRsW03SV5rDtLieeNNjPZGNslj2KThl1jxDTYJgtfk5Fi0GbopfZ6l9zljoFbSzxp1O76jFPCQtruGwe-UXzfeSmGr1BwZ6IJ34YJEedapp6mzeyZ_lhiPKmLVlc3JxEKQu8pZRg5c6lmcnNGpyLMuWYzfDZgKde/w317-h396/bankok.jpg" width="317"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p><br></p><p>Bangkok je oduvek plavno područje i stanovnici su dobro upoznati sa periodičnim poplavama koje prate monsune, u gradu u kome su prevozom nekada dominirali kanali. Tokom 2011. godine, njegovih 16 miliona stanovnika je nedeljama bilo izloženo dnevnim izveštajima o propalim nasipima i probijenim zidovima od poplava dok je voda stizala do grada. Očekivanje buduće razorne poplave navelo je mnoge da grade zidove od cigle i maltera preko svojih radnji i ulaznih vrata, bukvalno se ogradivši zidom od svojih suseda. Nakon poplava, velike investicije u infrastrukturu, od kojih je veliki deo javno subvencionisane, dovele su do izgradnje kompleksnog novog seta zidova posebno za zaštitu stranih investicija i druge imovine visoke vrednosti.</p><p> Zapanjujuće, za narod koji je poznat po svom opuštenom stavu prema životu sa vodom, cena kapitalističke urbanizacije je konkretizovala pravo da ostane na suvom koje lomi i poplavnu ravnicu i grad vrtoglavim nizom zidova. Ako je moguće govoriti o klimatskoj disjunkciji, onda se to možda najbolje može predstaviti kao lavirint zamršenih ekoloških unutrašnjosti kao što sugeriše Čumi.</p><p>Duboko u periurbanom širenju Bangkoka, konvencionalna podignuta kuća je praćena elitnim razvojem izgrađenim na povišenom temeljnom jastučiću i završenom barijerom od poplava po obodu (koja nije bila u potpunosti efikasna). Veći deo kapitalističke urbanizacije Tajlanda spojio je ulaganje sa pravom da ostane suv, dok je konvencionalna arhitektura bila zasnovana na kulturi življenja sa vodom. Oznaka o visini vode evidentna je na kućama sa—svetla traka odmah ispod prozora još od 2011.godine.</p><p>U centru grada, iščekivanje poplava navelo je mnoge stanovnike da izgrade čvrstu zaštitu od poplava preko svojih pragova i izloga. U vreme izuzetnog nepoverenja u vladu i zabrinutosti za društveni poredak, poplava se pretvorila u krizu prirodnog poretka dok su se susedi ogradili jedni od drugih. Na tajlandskom, „priroda“ se odnosi na stanje darme - hindusitičko učenje (thamma-chat). Kontrola poplavnih voda je suštinski kraljevski kvalitet; kako je jedan sagovornik uobličio neuspeh u upravljanju vodama: „Plače, plače, plače kralj svaki dan.“</p><p>U to vreme, poplava je bila četvrta najskuplja prirodna katastrofa na svetu; vode su snažno uticale na industrijsku zonu i fabrike izgrađene u močvarama neprikladnim za poljoprivredu. Odmah nakon što su se poplavne vode povukle, vlasnici fabrika su požurili da grade tehnički sofisticirane perimetrske zidove kako bi uverili japanske investitore da se to više neće ponoviti, koje u velikoj meri subvencioniše tajlandska vlada. Ova vrsta privatizovane zaštite od poplava je današnja javna subvencija korporativnog klimatskog rizika. Geografi Robin Leichenko i Karen O’Brien (2008) ovo nazivaju dvostrukom izloženošću globalizaciji i klimatskim promenama u kojoj se rizici jedne vrste globalnosti eksponencijalno intenziviraju drugom.</p><p>Neposredno ispred najvećeg industrijskog imanja na Tajlandu, stanovnici obnavljaju kuću oštećenu poplavama. Bernard Čumi koristi frazu „arhitektura disjunkcije” da bi naglasio aktivnu, dinamičnu dimenziju izgrađenih struktura u kojima je forma uvek uklopljena u ekspresivne prakse i napete društvene odnose. Arhitektura stvara kvalitativno divergentne, polomljene, a opet povezane društvene prostore.</p><p> Na jednoj od snimljenih fotografiji me intrigira napetost između dva oblika konkretizacije, prisećajući se istraživanja Eli Elinofa o antropologiji betona (2019). Sa desne strane, montažne betonske ploče su postavljene do 6 metara (20 stopa) ispod zemlje, do visine od 60 cm iznad nivoa poplave. Sama poplava funkcioniše kao bukvalna norma ili mera za budući rizik. Oblast koja se nalazi s leve strane je uzvodno od zida imanja, što povećava verovatnoću da bi plavni zid mogao odlično da blokira drenažu u budućoj poplavi. Temelj u izgradnji je oko 20 cm ispod nivoa poplava iz 2011. godine; koristeći male građevinske tehnike, izvođač me je uverio da neće ponovo poplaviti. U intervjuu sa operativnim menadžerima industrijskog imanja, otkrio sam da su njihove misli usredsređene na loše upravljanje vlade i da nisu razmatrali budući klimatski rizik.</p><p>Život se nastavlja u Ban Pheun Nimitu gde se u hramu održava godišnji sajam. Gradski načelnik je pregovarao sa čelnicima u industrijskoj zoni o kapiji koja bi omogućila ljudima da nastave da koriste stazu za motocikle preko kampusa. Kapija može držati metalna vrata osigurana na mestu kada se očekuju poplave. U to vreme (pre vojnog udara 2014.), grad je uživao značajno političko pokroviteljstvo kao izborno uporište koje podržava tadašnju vladu. Ovo je doprinelo osećaju stanovnika da će buduće poplave biti izbegnute i navodno je uticalo na finansiranje za jačanje kanala uzvodno od grada.</p><p>Zbog poplava uloženo je 12 milijardi američkih dolara u infrastrukturu vlade, u ovom slučaju u obliku betonskog zida duž zemljane ivice drenažnog kanala. Kao i drugde, ulaganje u infrastrukturu konkretizuje pravo da ostane na suvom manifestuje se u daljim naporima da se razbije plavno područje. Za stanovnike, zidovi nisu bili znaci isključenja iz zaštite koja je data fabrikama, već svedočanstvo o svojevrsnoj diferencijalnoj inkluziji u kojoj je blizina centara moći obeležena stepenom zaštite</p><p>Dugačak zid deli zgrade i stanove od vodene površine. Drveće, kuće i žice na stubovima su vidljive preko vrha zida. Novi zid kanala je skoro potpuno prekinuo pristup vodi, uprkos činjenici da su kanal redovno koristili stanovnici za prevoz, ribolov i rekreaciju. Kako klimatska disjunktura podstiče zahteve građanstva za ekološkom bezbednošću – neka vrsta modernističkog prerogativa implicitnog u upravljanju zemljom – ona takođe lomi društveno-prirodne odnose.</p><p>Nasuprot tome, život sa vodom sugeriše drugačiju arhitektonsku disjunkturu, u korelaciji sa vremenskom interakcijom između vlažnog i suvog i pozdravljajući implicitnu ekološku propustljivost. Novi grad zidina u Bangkoku pokazuje da razlika između vlažnog i suvog nije ni tako stabilna kao što se obično pretpostavlja, niti se može uzeti zdravo za gotovo.</p><p><br></p><p><b>O Autoru</b> </p><p>JEROME WHITINGTON</p><p>Jerome Vhitington je vanredni docent antropologije na Univerzitetu u Njujorku. Njegova najnovija publikacija je Antropogene reke: Proizvodnja neizvesnosti u hidroelektranama Laosa (2018). trenutno radi na rukopisu knjige pod naslovom Eksperimentalna zemlja: spekulativna antropologija klimatskih promena</p><p><a href="https://www.anthropology-news.org/articles/bangkoks-new-city-of-walls/">https://www.anthropology-news.org/articles/bangkoks-new-city-of-walls/</a><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-63754551731594620832023-05-22T10:40:00.025+02:002023-08-07T07:44:16.483+02:00Bacanje grnčarije kroz prozor i razbijanje keramičkih posuda tokom Uskršnjih običaja na Krfu <p style="text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">V</span><span style="font-family: arial;">askrs (Uskrs) se širom cele Grčke obeležava veoma svečano, ali mnogi kažu da je najlepši na Krfu gde je običaj bacanje čuvenih Botidona kroz prozore - keramičkih ćupova napunjenih vodom.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Kao najveći, najznačajniji i najradosniji hrišćanski praznik, Vaskrs se u čitavoj Grčkoj obeležava sa izuzetnim poštovanjem, a najsvečanija proslava koja svake godine privlači desetine hiljada posetilaca, odvija se na ostrvu Krf.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Ceremonija uvek počinje na praznik Cveti, nedelju dana pre Vaskrsa. Tada se održava povorka Svetog Spiridona kako bi se proslavila tradicija i izrazila zahvalnost svecu koji je oslobodio ostrvo od širenja smrtonosne kuge koja je pogodila Krf 1629. godine. Svi lokalni bendovi tj. orkestri učestvuju u događaju, a uveče Filharmonijsko društvo “Mantzaros” održava svečani koncert u Gradskom pozorištu.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Ponedeljkom pre Vaskrsa stanovništvo uglavnom odlazi u kupovinu kako bi se pripremili za predstojeći praznik. Fenjeri u gradu, kao i krst Stare tvrđave su osvetljeni ljubičastom bojom. U utorak se peva himna Kasssianisa, a uveče se organizuje muzičko veče na temu “Od golgote do vaskrsenja” u peristilu Gradske palate. Sredom gradski hor održava koncert na kom izvodi crkvene himne u Gradskom pozorištu.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Na Veliki Četvrtak zvonjenje prvog zvona označava da je vreme da se uskršnja jaja oboje u crveno.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">U svim crkvama se održava Služba Svetog Stradanja, a u rimkatoličkoj katedrali Duomo postoji običaj da se zapali dvanaest sveća, od kojih se po jedna sklanja nakon čitanja svakog od 12 jevanđelja. Uprkos razlikama u kalendaru, katolička crkva na Krfu učestvuje u svim događajima pravoslavne crkve i slavi praznike zajedno, da zajednice ne bi bile podeljene.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Na Veliki Petak stanovnike budi zvono. Mlade devojke ukrašavaju epitafe koji se nose u povorkama, prateći određene rituale. Povorke koje izlaze iz svake crkve se na kraju susreću u centru grada. Prva povorka izlazi iz crkve Panagia Spileotissana na Novoj tvrđavi, sa epitafom hrama Pantokrator, a zatim je svi ostali prate. Poslednji i najimpresivniji epitaf katedrale u Krfu, Mitropolis, pojavljuje se u 22h u pratnji filharmonijskog orkestra, a svetla na trgu postaju ljubičaste boje, u znak žalosti. </span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Hor i hiljade posetilaca drže visoko upaljene sveće i povorka se iz katedrala penje zidinama ulice Arseniou, prolazi kapiju palate i dolazi do Esplanade i zatim do istorijskog centra grada. Tri glavna orkestra grada sve vreme idu uporedo, jedan svirajući “Adagio” od Albinonija, drugi “Marcia Funebre” od Verdija, a treći “Elegia Funebre” i "Posmrtni marš" od Šopena.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Događaji Velike Subote počinju u 6h u crkvi Bogorodice stranaca (Panagia Kseni), kada dolazi do veštački izazvanog zemljotresa koji bi trebalo da predstavlja zemljotres koji se dogodio nakon Hristovog vaskrsenja. Lokalni orkestri sviraju pogrebne melodije. U 11h se celokupna atmosfera menja, zbog proglašenja prvog Vaskrsenja, i tada počinje lepota ove ceremonije. Ljudi jedni drugima govore “Hristos Anesti” (Hristos Vaskrse), a odgovor je “Alithos Anesti” (Vaistinu Vaskrse). </span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Običaj koji i meštani i posetioci jedva čekaju je bacanje glinenih ćupova (Botidona) sa balkona, uz istovremenu glasnu zvonjavu zvona i radosnih zvukova orkestra koji marširaju kroz grad. Ne zna se sa sigurnošću odakle potiče ovaj interesantan običaj. Prema jednoj teoriji stanovnici veruju da se na taj način teraju zli duhovi sa ostrva, a prema drugoj, još u drevnoj Grčkoj su ljudi bacali svoje stare ćupove u aprilu, kako bi nove popunili svežim voćem slaveći početak poljoprivredne sezone. Meštani Krfa su ovaj običaj usvojili i on svake godine traje sve duže i sve je glasniji. </span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgN-2lj4j77y124q4-ao7plKoktpiVo30VsQ0YKbJ6VguVCwaDe0FCfetv5VEFseCBIsE3PD_PDbAczaazD8CICq-JV_5tQi6uDOyPzavsiEj_EYf9PAAKmmvxR5TTYZH4VLXFPfZCmjYYBdyetp4-bC06SHECJCDOcDqCZ-9lICtAWVeCCQMY2TfnwRT1j/s2400/bacanje%20krcaga.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2400" data-original-width="2000" height="404" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgN-2lj4j77y124q4-ao7plKoktpiVo30VsQ0YKbJ6VguVCwaDe0FCfetv5VEFseCBIsE3PD_PDbAczaazD8CICq-JV_5tQi6uDOyPzavsiEj_EYf9PAAKmmvxR5TTYZH4VLXFPfZCmjYYBdyetp4-bC06SHECJCDOcDqCZ-9lICtAWVeCCQMY2TfnwRT1j/w337-h404/bacanje%20krcaga.jpg" width="337"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Nakon toga se odvija običaj “Mastela” u mestu Pinia gde se nalazio stari trgovački centar grada. Ovde se par nedelja pre Vaskrsa postavlja velika otvorena bačva (“Mastela”) napunjena vodom, ukrašena palmama i lovorom, i običaj je da svako ko prolazi pored nje mora u nju ubaciti novčić za sreću. Nakon zvona povodom prvog Vaskrsenja, jedan Piniadori (stanovnik Pinije) je morao da uhvati nekog i da ga ubaci u bačvu. Kao nadoknadu ta osoba bi dobila sve novčiće sa dna bureta.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Od 23h do ponoći se odvija najspektakularnija misa kojom se slavi Hristovo vaskrsnuće na pozornici Gornje Esplanade u gradu Krfu, a takođe i sva ostala mesta na ostrvu imaju svoje ceremonije. Na trgu se nalazi više hiljada ljudi, a kada biskup zapeva “Vaskrsli Hrist” nebom se prolamaju vatrometi. Proslava se nastavlja do kasno u noć, sa specijalitetima kao što je supa “Tsilichourda”, uskršnja torta “Fogatsa” i uz obilje vina.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px; text-align: justify;"><span style="font-family: arial;">Vaskršnja nedelja se provodi sa porodicom i obeležava se svečanim ručkom. Nekada se uskršnji ručak sastojao od supe od jaja i limuna (“Avgolemono”) i dve-tri vrste mesa, a jagnje se peklo na drugi dan Vaskrsa, ali danas se uglavnom peče prvog dana, na velikom ražnju. U nedelju popodne se odvijaju različite proslave praćene povorkama ikona i relikvija na različitim delovima ostrva, tako da su tradicionalna sela na Krfu najbolja mesta za uživanje u svečanostima na Vaskršnju nedelju.</span></p><p style="background-color: white; box-sizing: inherit; color: #46515e; font-family: "LL Circular", Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 20px; line-height: 30px; margin: 0px 0px 30px;">Izvor: <a href="https://grckainfo.com/blog/Proslava-Vaskrsa-na-Krfu-Ceremonija-koja-ostaje-dugo-u-secanju">Grčka info.com</a></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-17577523085343818352023-05-22T10:17:00.024+02:002023-08-10T08:41:44.819+02:00Narod Hmong iz Kine i Jugoistočne Azije<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmkP63ooozPd7_WbdpYp4BuRjNsC8kYcpoh1-mb2eYxDEzAwZT90HbCcACsrZwL_YlbSTY1C9pBAES6CW1Jh1AjqEIXVHwLnGfPZx4lEWcqtpLYb2Jhuit4sEN8MxcR9XWWRg3-tGJldg_rMrkjonCOEyBgD6jd1Djr_EVSs1kiZLp069wtdYgnsC2EAxQ/s2656/Hmong%20feed.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2606" data-original-width="2656" height="378" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmkP63ooozPd7_WbdpYp4BuRjNsC8kYcpoh1-mb2eYxDEzAwZT90HbCcACsrZwL_YlbSTY1C9pBAES6CW1Jh1AjqEIXVHwLnGfPZx4lEWcqtpLYb2Jhuit4sEN8MxcR9XWWRg3-tGJldg_rMrkjonCOEyBgD6jd1Djr_EVSs1kiZLp069wtdYgnsC2EAxQ/w385-h378/Hmong%20feed.jpg" width="385"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p><br></p><p>Hmong, etnička grupa koja živi uglavnom u Kini i Jugoistočnoj Aziji i govori jezikom Hmong, jedan od jezika Hmong-Mien (takođe poznat kao Miao-Iao jezici). Od kasnog 18. veka, samo Hmong među grupama Miao polako su migrirali iz južnih provincija Kine, gde ih je još uvek ostalo oko 2,7 miliona. Oko 1,2 miliona pripadnika ove zajednice se preselilo u krševite visoravni severnog Vijetnama, Laosa, Tajlanda i istočnih delova Mjanmara (Burma). Više od 170.000 ljudi živi u Sjedinjenim Državama i skoro 20.000 više u Francuskoj (15.000), Australiji (2.000), Francuskoj Gvajani (1.500), Kanadi (600) i Argentini (600). </p><p>Smatra se da je prvobitni dom Hmonga bio u slivu Huang He (Žute reke) u centralnoj Kini. Polako su terani na jug i marginalizovani od strane rastuće populacije Han Kineza. Tradicionalno, Hmong su praktikovali promenljivu kultivaciju nenavodnjavanih planinskih useva; heljda, ječam i proso su gajeni na najvećim nadmorskim visinama, a pirinač i kukuruz (kukuruz) na nižim nadmorskim visinama. Prašuma je iskrčena i spaljena za sadnju novih njiva; kada bi plodnost zemljišta opadala (obično posle nekoliko decenija), celo selo bi se preselilo. Nova sela mogu biti znatno udaljena od prethodnog lokaliteta grupe. U kasnom 19. veku opijumski mak su u visoravni uneli spoljni trgovci, a Hmong su počeli da ga gaje u integrisanom ciklusu zajedno sa kukuruzom i suvim pirinčem. Prodavali su opijum putujućim trgovcima, obično Kinezima, u zamenu za srebro. Srebro se koristilo za isplate neveste, a sistem trgovine je često uključivao zajam za buduću žetvu opijuma.</p><p>Do kasnog 20. veka, promenljiva kultivacija postala je neizvodljiva osim u nekoliko udaljenih oblasti. Kao odgovor na vladine programe u Tajlandu, Laosu i Vijetnamu, Hmong su uglavnom napustili način uzgoja i proizvodnju opijuma. Umesto toga okrenuli su se stalnom gajenju useva kao što su kukuruz ili baštovanstvom, uzgoju cvetnih vrsta, voća i povrća, koje prodaju na pijacama u ravnici.</p><p>Hmong društvo je organizovano kroz niz patrilinearnih klanova sa kineskim prezimenima kao što su Li, Vang i Jang. Manje grupe porekla unutar ovih klanova čine ljude ujedinjene kroz poznatog zajedničkog pretka i zajedničke rituale predaka. Egzogamija prezimena, ili vanbračnost, i dalje se strogo poštuje: muškarac Li ne sme da se oženi ženom Li. Ideologija bratstva ujedinjuje muškarce određenog klana, tako da čovek iz klana Li može očekivati da će naići na gostoprimstvo druge „braće“ Li, gde god da žive. Uloga žene u tradicionalnoj kulturi klanova je višeznačna; o njihovim duhovima se brinulo u zagrobnom životu, ali njihov društveni status je bio nizak.</p><p>Klanovi premošćuju široke kulturne podele za koje se smatra da odražavaju migraciju različitih grupa Hmonga iz centralne Kine. Dve glavne kulturne podele Hmonga u jugoistočnoj Aziji su Beli Hmong i Zeleni Hmong, koji se mogu odnositi na boju ženske odeće. Beli Hmong i Zeleni Hmong su tradicionalno živeli u odvojenim selima, retko su se venčavali, govorili su različitim dijalektima, imali su različite oblike ženske haljine i živeli u kućama različitih arhitektonskih obrazaca. Do druge polovine 20. veka postojala je veća bliskost između kulturnih grupa – došlo je do više mešovitih brakova i mešovitih naselja su postala uobičajena – ali je osećaj razlike između podela i dalje ostao jak.</p><p>Kulturni život Hmonga i verovanja su izuzetno bogata, poput veza i ljubavnih pesama po kojima su Hmong poznati. U braku se mlada pridružuje domaćinstvu svog muža. Redosled događaja na svadbi se prenosi nizom pesama koje obeležavaju svaki trenutak prelaska neveste, koje pevaju dva posrednika postavljena od strane mlade i mladoženje. Izvestan iznos mladoženjinog novca, tradicionalno u srebru, mora da plati porodica mladoženje porodici neveste. </p><p>Ova isplata deluje kao sankcija za njeno ponašanje; ako se može pokazati da se ona loše ponašala (na primer, prevarila muža ili pobegla bez dobrog razloga), muževljeva porodica može da zahteva njen povratak. Samoubistva žena, često gutanjem opijuma, bila su prilično česta. muškarac može imati više žena; supruge žive zajedno u istoj kući i jednako se odnose prema svojoj deci.</p><p>Nova godina, koja počinje 30. dana 12. lunarnog meseca, vreme je za odavanje počasti porodičnim precima i kućnim duhovima, za ostanak porodice, ovaj dan je rezervisan i za posetu drugim selima i igranje zajedničkih igara. U jugoistočnoj Aziji redovi neoženjenih mladića i devojaka igraju hvatanje platnenom loptom, dok se u Kini tuče pernatom loptom napred-nazad. Ove igre mogu dovesti do daljih susreta između mladog para i na kraju do braka. </p><p>U slučajevima teške bolesti ili nesreće, šaman se poziva u kuću, gde ulazi u posesivni trans kako bi posetio onaj svet i locirao nestalu dušu pacijenta. svaka osoba ima određeni broj duša koje mogu odlutati iz tela ili biti zarobljene od zlih duhova, izazivajući bolest, a posao šamana je da to dijagnostikuje i da povrati dušu.</p><p>Pogrebni obredi mogu trajati nekoliko dana, a postoji i niz pogrebnih rituala koji se odvijaju nekoliko godina nakon smrti. Udara se u bubanj, sviraju svirale od trske, a poziva se i osoba koja zna da otpeva pesmu „Otvarajući put“, koja će reinkarniranu dušu pokojnika odvesti nazad u prvobitno selo predaka, odakle će biti ponovo roditi. Leš se sahranjuje, obično na odabranom mestu - kao što su mesta sela - prema kineskom sistemu geomansije (feng šui).</p><p>Ponekad šaman deluje kao politički vođa, pošto ne postoji specifično Hmong politička institucija iznad nivoa sela ili lokalne grupe porekla. Od druge polovine 19. do 20. veka Hmong su se periodično dizali na oružanu pobunu protiv kolonijalnih i postkolonijalnih vlasti, kao odgovor na eksploataciju i teškoće koje su nametnuli dominantniji narodi. Često su se ove pobune povezivale sa verovanjem da će se mesijanski vođa Hmonga uskoro roditi, čiju bliskost najavljuje prorok koji potvrđuje svoju tvrdnju „otkrivanjem“ oblika pisanja na jeziku Hmong. Ne postoji tradicionalni oblik pisanja za Hmong, ali legende objašnjavaju kako su izgubili svoje pisanje "u zoru vremena" i opisuju okolnosti pod kojima će ono jednog dana biti obnovljeno. Iako se za jezik sada koriste različita pisma, mesijanski pokreti i dalje postoje.</p><p>U 20. veku Hmong iz jugoistočne Azije su bili podeljeni sukobima između komunističkih partija i država. Na Tajlandu, gde su se mnogi Hmong pridružili Komunističkoj partiji tokom 1960-ih, iz tog razloga su stekli reputaciju državnih neprijatelja. Decenijama kasnije, mnogi Hmong na Tajlandu i dalje nemaju prava na državljanstvo ili odgovarajuća prava na zemlju koju obrađuju.</p><p>U Laosu su mnogi Hmong stali na stranu opozicije komunistima; nakon Revolucije 1975. godine, više od 100.000 pobeglo je iz Laosa u izbegličke kampove na Tajlandu, odakle su preseljeni u zemlje uključujući Sjedinjene Države, Kanadu, Francusku i Francusku Gvajanu, Australiju i Novi Zeland. Mnoge porodice su bile razdvojene u ovim preseljenjima. Neki koji su u dijaspori Hmong su počeli da tragaju za porodičnim korenima i rođacima dok su ponovo posećivali svoje domovine na Tajlandu, u Laosu, u manjoj meri u Vijetnamu, pa čak i u južnoj Kini, koju su njihove porodice možda napustile pre dva veka. Oformljeni su novi kontakti širom globalne zajednice Hmong-a kroz korišćenje audio- i video kaseta i sve više putem interneta. Zaista, ovaj tehnološki napredak bio je presudan u formiranju novog osećaja transnacionalne zajednice među geografski udaljenim grupama Hmonga.</p><p>Izvor:</p><p><a href="https://www.britannica.com/contributor/Nicholas-Tapp/5767" style="background-color: white; box-sizing: border-box; font-family: -apple-system, BlinkMacSystemFont, "Helvetica Neue", "Segoe UI", Roboto, Arial, sans-serif; font-size: 14.4px; font-style: italic; text-decoration: var(--link-hover-decoration);">Nicholas Tapp</a>, <a href="https://www.britannica.com/topic/Hmong">Narod Hamong</a><br></p><p><br></p><p><br></p><p><br></p><p><br></p><p><br></p><h3 class="wp-block-heading" style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #022435; font-family: Poppins, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 24px; line-height: 1.4em; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 10px; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; font-weight: 500; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><br></p></h3>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-59302937814824669472023-05-22T10:16:00.021+02:002023-08-09T08:44:00.112+02:00Thai zajednica koja Bogovima prinosi žrtvu u vidu crvene Fante <p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvJ_f0uQOfPN9U-_wZkk1-d19Noy07NMRw1INCShuqDQQJQm2W2se-lP91D1FaJBqcENqMaXLWbR2kIzxrgoEV8DeOHQJ_tqT3tPhM0GDOoixfNd_65gtpOsh_NUUUZL5Qgq7l3rDIvWA9kIaf-3d8OrHjfuhufELjv1hh3CV2Gzec5gVe1BapFhliOMr1/s2577/Fanta%20kratka.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2577" data-original-width="2000" height="393" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvJ_f0uQOfPN9U-_wZkk1-d19Noy07NMRw1INCShuqDQQJQm2W2se-lP91D1FaJBqcENqMaXLWbR2kIzxrgoEV8DeOHQJ_tqT3tPhM0GDOoixfNd_65gtpOsh_NUUUZL5Qgq7l3rDIvWA9kIaf-3d8OrHjfuhufELjv1hh3CV2Gzec5gVe1BapFhliOMr1/w305-h393/Fanta%20kratka.jpg" width="305"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p><br></p><p>Na našem dvonedeljnom putovanju na Tajlandu, jedna stvar koja je privukla našu pažnju gde god da smo išli je crvena Fanta boca koja je stajala ispred idola Boga, i to sa sve slamčicom! Ovo je jedna zanimljiva kultura a bili smo svedoci jednom zanimljivom običaju.</p><p>Prvi put smo to primetili u blizini statue Ganeše ispred tržnog centra u Bangkoku. Onda smo jednostavno mislili da je neko namerno ostavio flašu sa slamčicom. Sledećeg dana videli smo dve flaše na istom mestu, zajedno sa činijom jaja! Sada se to činilo kao neka vrsta rituala. Videli smo različite vrste prinosa, ali nikada bezalkoholno piće dato Bogu! Da li je topla i vlažna klima Tajlanda naterala čak i bogove da žude za bezalkoholnim pićima? Zaintrigiran, nisam više mogao da se suzdržim i raspitao sam se kod lokalnog Tajlanđanina u Doi Suthepu o čemu se tačno radi. Tako da se dalje se razvila zanimljiva priča.</p><p>Tradicionalna tajlandska kultura je duboko ukorenjena na indijskom potkontinentu. Hiljadama godina, žrtve demonskim bogovima, uključujući ljudske, životinjske i krvne žrtve, bile su njegov sastavni deo kako bi ugodio duhovima i sprečio ih da se mešaju u živote običnih ljudi. Kako su civilizacije sazrevale, u nekom trenutku su takve žrtve bile zabranjene. I svaki region je video evoluciju alternative.</p><p>Na Tajlandu se pojavio u obliku crvene Fante, čija je boja tako bliska krvi! A moderna tajlandska zajednica počela je da nudi crvenu Fantu bogovima! Tajland je danas jedan od najvećih potrošača crvene Fante. I većina tih flaširanih sokova zapravo ide Bogovima. Zanimljivo je da ako Tajlanđanin pije crvenu Fantu, on je u svojoj zajednici ismevan jer pokazuje „demonske simptome“!!</p><h3 class="wp-block-heading" style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #022435; font-family: Poppins, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 24px; line-height: 1.4em; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 10px; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; font-weight: 500; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><br></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; font-weight: 500; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Izvor:</p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; font-weight: 500; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><a href="https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/">https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/</a></p></h3>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-16529831295339527932023-05-22T10:15:00.041+02:002023-08-08T08:05:59.716+02:00Akhu pleme u Kengtungu - Mjanmar<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibZDhB79bImmm_V1Wt7dExhvykeHSeHs_Jaf9EcXLJO043fYPEBdU2AzvlkwE92wvha4YMF8Mf2yHeSKTENlTK3NbSYX4KctrrL60Xz0fgvMunn3CzDif5vTPLiYnTiItDrcAL2aNmYObkk-lMOG59WTdXQOst2v0-MhR1QqPyd4lX1SDjdmZ-DbamONGr/s2230/akhu%20za%20blog.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2230" data-original-width="2000" height="364" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibZDhB79bImmm_V1Wt7dExhvykeHSeHs_Jaf9EcXLJO043fYPEBdU2AzvlkwE92wvha4YMF8Mf2yHeSKTENlTK3NbSYX4KctrrL60Xz0fgvMunn3CzDif5vTPLiYnTiItDrcAL2aNmYObkk-lMOG59WTdXQOst2v0-MhR1QqPyd4lX1SDjdmZ-DbamONGr/w327-h364/akhu%20za%20blog.jpg" width="327"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><br></p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Kengtung (ili Kiaing Tong) nalazi se u državi Shan u Mjanmaru i jedno je od najboljih mesta za posetu ako želite da saznate više o kulturnoj raznolikosti Mjanmara (u Mjanmaru postoji više od stotinu različitih etničkih grupa). </p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Okrug Kengtung je deo zlatnog trougla jugoistočne Azije. Dakle, postoje različiti uticaji iz obližnjih zemalja, a neka od lokalnih plemena mogu se naći i u susednim državama.</p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Autori teksta posetili su nekoliko lokalnih plemena, od čega im je najupečatljivija poseta selu Akhu. Akhu žene su poznate po dugim lulama od bambusa koje vole da puše i koje će rado demonstrirati svojim gostima. Nose crna pokrivala za glavu (slična turbanu), a većina njihove odeće je takođe crna, osim šarenih ogrlica od perli i njihovih prelepih srebrnih minđuša.</p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"> Njihovi domovi su vrlo jednostavni, drvene kolibe bez ikakvih ukrasa, bez tekuće vode, bez struje. </p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">U pogledu vere, selo je nekada bilo animističko, ali kao i mnoga plemena u okolini, seljane su misionari preobratili u hrišćanstvo.</p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Uz pomoć vodiča, bili su pozvani u jednu kuću gde su mogli da nastave razgovor sa domaćicom. "Njeno prijateljsko držanje učinilo je da se osećamo prijatno, a mogli smo reći da je volela da puši svoju dugu lulu za nas, i da nam priča o svom svakodnevnom životu. Čini se da žene sa sela žive u svojim 80-im ili čak 90-im godinama, što je izvanredno s obzirom na nizak nivo medicinske nege. Muškarci, međutim, retko prelaze 60-te. Teško je objasniti ovu razliku jer i muškarci i žene rade veoma naporno." </p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><br></p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Izvro: <a href="https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/">https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/</a></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-52108026557174908212023-05-22T10:12:00.058+02:002023-08-03T07:01:22.247+02:00Kasi zajednica u državi Megalaja, Indija <br><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjY2ltKlUf1OnSVm1dStxMf5uX3Z6gWh-RGt2Ei_APZryhF_49emrJ5Ev-XrWln4HK2n1EpkTJGm_wdB7wg-8-d68nuOOqd_MtC47IYlOT5Pk3wHmDk5Xr7YwaIDjG8EAOcfbeiVivSgkbIxKFmj6NwNuGzMZFeJUTSkzz13uJ_0fGHAU274QXOFZCdGPjw/s3184/neko%20pleme.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="3184" data-original-width="2500" height="411" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjY2ltKlUf1OnSVm1dStxMf5uX3Z6gWh-RGt2Ei_APZryhF_49emrJ5Ev-XrWln4HK2n1EpkTJGm_wdB7wg-8-d68nuOOqd_MtC47IYlOT5Pk3wHmDk5Xr7YwaIDjG8EAOcfbeiVivSgkbIxKFmj6NwNuGzMZFeJUTSkzz13uJ_0fGHAU274QXOFZCdGPjw/w322-h411/neko%20pleme.jpg" width="322"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><p>Na krajnjem severoistoku Indije živi drevno pleme Kasi koje se u mnogo čemu razlikuje od ostatka ove mnogoljudne zemlje. Ovde, naime, odlučujuću reč imaju žene! Tako se uoči Međunarodnog dana žena u ovoj regiji vodi neobična borba za okončanje tradicije poštovanja žena, koju neguje više od milion ljudi. </p><p>U plemenu Kasi, kada se rodi muško dete niko nije presrećan, dok se rođenje devojčice dočekuje uz ovacije i aplauze. Kit Pariat je predsednik organizacije koja se bori za iskorenjivanje takve tradicije i zalaže se za prava muškaraca.</p><p> Prema Kasi tradiciji, najmlađa kći nasleđuje svu imovinu predaka, suprug dolazi u kuću buduće žene da živi, a deca uzimaju majčino prezime. Roditelji koji nemaju devočicu moraju da je usvoje pre nego što umru, jer ne mogu ostaviti imovinu sinovima. </p><p>Takvi običaji ugrožavaju egzistenciju muškaraca, jer se oni, oslobođeni ikakvih odgovornosti, često odaju drogi i alkoholu, što im skraćuje život, ističu u pokretu za ravnopravnost muškaraca. Uz to, nemaju nikakvu materijalnu bezbednost, jer ne poseduju zemlju, niti mogu pokrenuti porodični posao, pa su beskorisni. </p><p>Pokret za muška prava pojavio se pre 50 godina, ali su ih rasterale stotine žena naoružanih noževima. Ponovo su se osnažili 1990. godine. U zemlji u kojoj su žene suočene sa velikim pritiskom da rode sina, zbog čega je prisutan veliki broj selektivnih pobačaja, u Meghalaji se hvale kako imaju zdravu zajednicu. </p><p>Kao što je poznato, u Indiji napadi na žene i silovanja nisu retkost, dok pleme Kasi tih problema nema. Međutim, aktivisti za muška prava ne odustaju od borbe za svoju ravnopravnost.</p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: x-small;">Izvor:</span></p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><a href="https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=82282">RTRS</a><br></p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-39814956511331331562023-05-22T10:11:00.054+02:002023-08-02T07:09:29.768+02:00Kalaši<p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgckuqdr7u8nMOuHF9M5E1vO9InRBwNEqKBowlfQ5AKv7C-LMLKwegkSH0TmWUWcvE__9hGIcRVTbe__XmURCTCFotG40ebgZaqNIWGInFu8uZ4i3QvOIU5eC2dbbEqfqjyAoPrxWLBzr-LUNCe91AbxU1DZ2IxH2s0Pd1L4Llynv3doF6QyFM6GAQwhYJk/s2400/kalashi.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2400" data-original-width="2000" height="378" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgckuqdr7u8nMOuHF9M5E1vO9InRBwNEqKBowlfQ5AKv7C-LMLKwegkSH0TmWUWcvE__9hGIcRVTbe__XmURCTCFotG40ebgZaqNIWGInFu8uZ4i3QvOIU5eC2dbbEqfqjyAoPrxWLBzr-LUNCe91AbxU1DZ2IxH2s0Pd1L4Llynv3doF6QyFM6GAQwhYJk/w316-h378/kalashi.jpg" width="316"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p><br></p><p>Kalaši (Kalash), jedna od najinteresantnijih kultura širom sveta, je jedinstven narod koji potiče iz tri male doline u planinama zapadnog Pakistana: Bumburet, Rumboor i Birir koji čine doline Kalaša. Lociran u severnoj provinciji Hajber Pahtunhva, doline vode do planina koje se graniče sa Avganistanom.</p><p>Narod Kalaša je jedinstven na više načina. Neki istraživači veruju da su potomci vojski Aleksandra Velikog; neki od njegovih ljudi ostali su na indijskom potkontinentu nakon njegovog pohoda kroz region. Iako je ovo uobičajena tvrdnja u Pakistanu i Indiji, Kalaši su jedini ljudi čiji geni pokazuju injekciju evropskog DNK u vreme Aleksandrove kampanje.</p><p>Na stranu istinitost tvrdnje, ne može se poreći da narod Kalaša nimalo ne liči na svoje komšije. Mnogi muškarci i žene imaju svetlu kožu i svetle oči, što je boja neuobičajena u Južnoj Aziji.</p><p>Narod Kalaša takođe ima svoju religiju i kulturu. Iako je Pakistan većinski muslimanska zemlja, Kalaši su animisti. Veruje se da je kultura Kalaša povezana sa drevnim hinduizmom. Kalaši sami prave – i konzumiraju – svoj alkohol. Žene nose haljine jarkih boja i pokrivala za glavu sa vezom jedinstvenim za narod Kalaša.</p><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" dir="ltr" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" dir="ltr" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-family: Helmet, Freesans, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="box-sizing: inherit; font-weight: bolder;">Žene</span><span style="box-sizing: inherit; font-weight: bolder;"> Kalaša</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Među Kalašima ne postoji polna podela, ali postoji hijerarhija u kojoj se žene smatraju kultno nečistim. </span><span style="font-family: inherit; font-size: 1rem;">Kada nemaju menstruaciju, mogu da se kreću svuda, osim oko hramova koji su postavljeni na određenoj visini. </span><span style="font-family: inherit; font-size: 1rem;">U pitanju je složen sistem, nevidljiv za ljude koji posećuju pleme.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">„Žene ponekad odlaze i u susedni grad udaljen oko 50 kilometara, ali se generalno ne kreću van dolina Kalaša, jer su to nečisti prostori", za BBC rekao je dokumentarni fotograf Konstantin Novaković.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Kalašku nošnju odevaju kada napune četiri godine, a udaju se između četrnaeste i petnaeste.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Brakovi su ugovoreni, ali „ako joj se ne dopadne predloženi muž, ima pravo da ga odbije". </span><span style="font-family: inherit; font-size: 1rem;">Ako žena nije zadovoljna mužem, može da ga menja i to nekoliko puta.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">„Prvi muž je, na primer, platio sumu od 1.000 dolara i priložio kravu, sledeći muž će morati da isplati duplo, a treći suprug tri puta više.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Međutim, ako se žena Kalaša preuda za muslimana, on će platiti koliko i prvi muž", kaže Novaković. </span><span style="font-family: inherit; font-size: 1rem;">Broj Kalaša se smanjuje, jer žene koje se udaju za muslimane bivaju isključene iz zajednice.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Žene se bave poljoprivredom, lakšim poslovima, i borave u kući, dok muškarci provode čitavo proleće, leto i deo jeseni na pašnjacima.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; text-align: left; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Muškarci poseduju stoku i zemlju, ali ukoliko žena proda nešto što je sama napravila, novac može da zadrži.</span></p></div><p>Oličenje Kalaš kulture može se videti tokom jednog od tri velika Kalaš festivala. Na svakom festivalu ljudi se oblače, piju i plešu dok se mole za uspešnu žetvu, zaštitu svojih životinja itd.</p><p><br></p><p>Arhitektura:</p><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" dir="ltr" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" dir="ltr" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Kuće su napravljene kaskadno i svaka ima terasu na susednoj. Ognjište je centralno postavljeno, a oko njega je skromno pokućstvo i kreveti. Kuće su napravljene od drveta azijskog kedra veoma specifičnog mirisa, nemaju prozore, već samo mali otvor na krovu koji služi i za ventilaciju i kao izvor svetlosti, opisuje Novaković.</span></p></div><div class="bbc-19j92fr ebmt73l0" dir="ltr" style="background-color: #fdfdfd; box-sizing: inherit; font-size: 16px; grid-column: 5 / span 10; grid-template-columns: repeat(10, 1fr); margin: 0px; width: initial;"><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" dir="ltr" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">„Na krovovima se nalaze solarni paneli i satelitske antene. Koriste i mobilne telefone, ali su sačuvali starinski način života".</span></p><p class="bbc-1y32vyc e17g058b0" dir="ltr" style="box-sizing: inherit; color: #141414; font-size: 1rem; line-height: 1.375rem; margin: 0px; padding-bottom: 1.5rem; padding-right: 2.5rem;"><span style="font-family: inherit;">Izložba fotografija „Kalaši: poslednji pagani Hindukuša" Konstantina Novakovića održana je u Etnografskom muzeju u Beogradu tokom 2019 godine.</span></p></div><p><br></p><p>Izvor:</p><p><a href="https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-47482019">BBC News na srpskom</a></p><h3 class="wp-block-heading" style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #022435; font-family: Poppins, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 24px; line-height: 1.4em; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 10px; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; font-weight: 500; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><a href="https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/">Offbeat and Untold </a><br></p></h3>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-51440655929209558042023-05-22T10:10:00.029+02:002023-08-01T07:03:46.571+02:00Niši pleme iz Arnučald Pradeša u Indiji <p> </p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivdNWuZD0FHnc3I3Un704MCbBBLUcCCGxwBGTFTmJM5Ta6m4WIboRFqh1uWOaynyICOzLLzebMiElRDnk0FLtbvjNgUPm56P6Cn3AbpPTilVi6_a7D-w-2-o_Sq934Rq3y1qXcnLiDxoE_gJZqSjcP2g4EqU9pqT7U0wiTDjlaP2pJ9ZPpqg7JLC9-dykJ/s2500/nyishi%20tribe.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="443" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivdNWuZD0FHnc3I3Un704MCbBBLUcCCGxwBGTFTmJM5Ta6m4WIboRFqh1uWOaynyICOzLLzebMiElRDnk0FLtbvjNgUPm56P6Cn3AbpPTilVi6_a7D-w-2-o_Sq934Rq3y1qXcnLiDxoE_gJZqSjcP2g4EqU9pqT7U0wiTDjlaP2pJ9ZPpqg7JLC9-dykJ/w354-h443/nyishi%20tribe.jpg" width="354"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p></p><h3 class="wp-block-heading" style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #022435; font-family: Poppins, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 24px; line-height: 1.4em; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 10px; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">Arunačal Pradeš u severoistočnoj Indiji ima 26 autohtonih plemenskih grupa, a pleme Niši (Nyishi) </span><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">je jedno od najvećih među njima. Kulturne prakse i verovanja Nišija liče na plemenske grupa iz Mjanmara. Niši sebe nazivaju potomcima Abo-Tanija, mitskog pretka.</span></p></h3><h3 class="wp-block-heading" style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #022435; font-family: Poppins, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 24px; line-height: 1.4em; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 10px; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">Govore tibeto-burmanski i tek treba da razviju pismo. Pošto nemaju ništa napisano, zanimljivo je znati da svoju kulturu, rituale i istoriju prenose sa jedne generacije na drugu kroz usmenu tradiciju i folklor. Nišijevska verovanja u njihovu kulturu i rituale je nepokolebljivo. Oni veruju da rituali, kada se ne izvode religiozno, mogu izazvati mnoge nevolje.</span></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">Mithun (sveto goveče) igra važnu ulogu u svim aspektima života - bilo da je društveni, kulturni, ekonomski ili verski. Mladoženja plaća cenu neveste u obliku Mituna tokom braka, a oni žrtvuju Mituna (za njih svetog) da bi umilostivili svoje božanstvo u skoro svim ceremonijalnim ritualima.</span></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">Ritual predviđanje sudbine iz žitarica (Amiemch Hikanam) prilično je intrigantan. Sveštenik drži čašu za merenje napravljenu od bambusa i traži od žene da je napuni žitom, a potom predviđa budućnost na osnovu načina na koji je ona napunila čašu. </span></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">Za razliku od našeg urbanog društva, Nišije su prilično progresivne. Oni se ravnopravno odnose prema svojim ženama i uključuju ih u proces donošenja odluka.</span></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">Zavoleo sam njihov narod, kulturu, tradiciju, ples (Rikham Pada), njihovu odeću, njihove domove (Namlo) i njihov lokalni napitak koji se služio u prelepoj pati (pehar od bambusa). </span></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><span style="font-size: 18.72px; font-weight: normal;">U ovom brzom i kompetitivnom svetu gde ljudi pokušavaju da povuku jedni druge, oni žive u apsolutnom miru i harmoniji. Jednostavni, iskreni, uvek nasmejani i realistični, Nišije poštuju svoju kulturu i prirodu. Prihvataju stvari onakve kakve jesu i ne pokušavaju ništa da promene iz svojih sebičnih motiva. Osim toga, oni su neverovatni domaćini.</span></p><p style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; font-weight: 500; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;">Izvor: <a href="https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/">https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/</a></p></h3>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-903277455355226055.post-25382282034943639242023-05-22T10:09:00.020+02:002023-07-18T07:35:39.322+02:00Lovci na glave iz Nagalanda u Indiji<p><br></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5MxWogD1BzXwclLM37JEFiy0iMyEHSiYcoGNifIqrTB2DptMhskBtGdsjmjCvUEyLFD_nIVJgQD5JzwA9T2ePEWjtSys_KUFnwNxxei2gk_JsE2Kk4EOtndltOZap7TrUHpHCS-nHmy4EihD1mC0YOcawkmmVWIP810_m40KJzXV6c2MqfQGZsxiQU2HX/s2500/sece%20glave.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2500" data-original-width="2000" height="359" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5MxWogD1BzXwclLM37JEFiy0iMyEHSiYcoGNifIqrTB2DptMhskBtGdsjmjCvUEyLFD_nIVJgQD5JzwA9T2ePEWjtSys_KUFnwNxxei2gk_JsE2Kk4EOtndltOZap7TrUHpHCS-nHmy4EihD1mC0YOcawkmmVWIP810_m40KJzXV6c2MqfQGZsxiQU2HX/w287-h359/sece%20glave.jpg" width="287"></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija: Anđela Đermanović</td></tr></tbody></table><br><p>Severoistočna Indija je dom mnogih fascinantnih plemena i interesantnih kultura, ali nam se čini da su pleme Konjak ili žestoki lovci na glave iz Nagalanda jedno od najintrigantnijih. </p><p>Ovo je jedno od najvećih plemena u udaljenom Nagalandu, Konjaci su poznati po svojoj hrabrosti koji su se ponosili time što su odsecali glave svojih protivničkih ratnika kao trofeje koji će biti okačeni u njihovim Morungima (tradicionalna kuća zajednice). Konjaci se mogu videti u udaljenom selu Longva u okrugu Mon u Nagalandu.</p><p>Sve do 1969. lov na glave se praktikovao u Nagalandu. Konjaci su verovali da se prelazak mladog čoveka u muškost može završiti tek nakon što bi vratio glavu u selo. Oni su se borili sa svojim neprijateljima da ubijaju, odsecaju im glave i donose glavu u svoje selo da bi ukrasili Morunge.</p><p> Sa svakim ubistvom, dobijali su tetovažu na licu i grudima, što je možda jedan od najintrigantnijih aspekata plemena. Ove tetovaže definišu njihovu čast i ponos i Konjaci veruju da ako se nisu tetovirali, ne bi mogli da dobiju dobar zagrobni život.</p><p>Međutim, sa dolaskom modernih tekovina, stvari su se promenile. Danas, Konjaci više nisu lovci na glave, ali su i dalje zadržali svoju hrabru i žestoku narav. Ostalo je samo nekoliko lovaca na glave u selu Longva. Najbolje vreme kada možete da vidite Konjak Nagas je poseta tokom Aoling festivala koji se obično održava u aprilu svake godine.</p><p><br></p><p style="background: rgb(255, 255, 255); border: 0px; box-sizing: border-box; color: #5b5b5b; font-family: Quicksand, Helvetica, Arial, Lucida, sans-serif; font-size: 18px; margin: 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 1em; text-size-adjust: 100%; vertical-align: baseline;"><a href="https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/">https://www.taleof2backpackers.com/interesting-cultures-around-the-world/</a><br></p>Aleksandar Repedzichttp://www.blogger.com/profile/00731270190078468420noreply@blogger.com0