Kako se nekada slavila slava

Ilustracija: Anđela Đermanović


Slava (Praznjik) slave i srpske i vlaške porodice, a najveći broj porodica slavi Svetog Nikolu, Svetu Petku, Svetog Arhanđela Gavrila (Aranđelovdan) i Svetog Jovana. Slave se pripremaju i leti i zimi i obično ko slavi zimskog Svetog Jovana proslavlja i Ivanjdan. Sveta Petka se praznuje kao zaštitnica žena ali i kao zaštitnica Vlaha, ovo slavu proslavlja veliki broj vlaških porodica, ona je poznata i kao "Pejčin dn" u Ponišavlju gde se takođe praznuje. 

Slava je obično trajala tri dana, dok se danas slavi dan ili dva. Praznovanje je počinjalo večerom dan uoči slave u sumrak kada se palila velika sveća i sekao slavski kolač sa već određenim prijateljem ili sa nekim iz uže ili dalje rodbine. Isti običaj primenjivao se i sledećeg dana odnosno na glavni dan slave. Ispod slavskog kolača u čijoj sredini je zaboden cvet bosiljka, nalazila su se tri kolača (hleba) majka prjastśe - prečista majka na kojoj se nalazi jedan krstić, dumnjedzîu – bog hleb na kome se nalaze četri krstića i aranźel odnosno Arhangel Gavrilo na kome se nalaze tri krstića. 

Po starom običaju koji se danas izgubio, slavski kolač na kome su upaljene tri sveće, tri puta zaredom podižu domaćin i prijatelj sa kojim se seče hleb, sve do tavanice zajedno sa slavskom svećom dok se ne osmudi plafon kuće. Prilikom rezanja kolača izgovaraju se sledeće reči „kare katî s aflje, kare fuźe s skapî“ što bi u prevodu značilo „ko traži neka nađe, ko beži neka umakne“. Presečeni slavski kolač polije se na krajevima crnim vinom, domaćin i prijatelj unakrst ljube hleb i jedan za drugim izgovaraju „ u ime oca i sina i svetoga duha, amin“. Kolač se okrene još tri puta i prelomi na polovine, da bi kasnije isečen bio postavljen na trpezu. Grančica bosiljka koja je bila pobodena u sred slavskog kolača podeli se između domaćina i čoveka sa kojim je kolač presečen, zbog verovanja da grančica bosiljka sa slave donosi sreću u lovu, u poslu, ali i sreću među ženama. 

Valja se, kažu stariji, da svako od gostiju uzme parče slavskog kolača. Ranije se u nekim mestima „padalo za goste“ odnosno „klanjalo gostima“. Domaćin bi tada na malom stočiću ljubio hleb i popio gutljaj vina i molio se Bogu za zdravlje, sreću i napredak gostiju koji su mu došli na slavu, ali se i ovaj običaj izgubio. Trećeg dana slave nije se rezao slavski kolač, ali se palila sveća i uglavnom je taj dan bio rezervisan za prijatelje ili goste koji nisu mogli da dođu na glavni dan slave.

Jelena Bujdić Krečković
Aleksandar Repedžić
LEGENDE, MITOVI I NARODNI OBIČAJI ĐERDAPA

Коментари

Популарни постови