Ajvar iz Kladova

Ilustracija: Anđela Đermanović

Iako danas važi za hranu bogatih i statusni simbol, nekada je kavijar ili kako su ga u đerdapskom kraju zvali riblji ajvar, bio i na  trpezama običnih ljudi, radnika, ribara i njihove dece, kao namaz na crnom hlebu. 

 

Naime, do formiranja Đerdapskog jezera jesetarske ribe su slušajući zov prirode iz Crnog mora plivale stotinama kilometara uzvodno Dunavom  radi polaganja ikre. U đerdapskom delu Dunava, ove ribe su lovljene u Gospođinom Viru, na Grebenu, Jucu, u Kazanu i kod Sipa. Posle Prvog svetskog rata, u Kladovo iz Rusije stižu supružnici Vera i Lav Dejnega, koji su doneli tada modernu tehnologiju konzerviranja kavijara i doprinose razvoju ribarstva u đerdapskom kraju. 

U novije vreme, ribari su ulovljenu ribu predavali Ribarskom gazdinstvu „Đerdap“ Kladovo – Mala Vrbica, gde je vršena obrada, konzerviranje i pakovanje kavijara za domaće i inostrano tržište. Iako je za spravljanje kavijara potrebna samo so, recepti za dobijanje kvalitetnog kavijara, konzerviranje i čuvanje istog bili su uvek velika tajna. „Pa ni pekar vam neće kazati kako pravi kvalitetan hleb ili burek“– kažu stari ribari. Đerdapski kavijar bio je visoko cenjen i završavao bi na trpezama najboljih hotela i eksluzivnih restorana u Beogradu, Zemunu, Novom Sadu, Pešti i Beču (LNPĐ).

Jelena Bujdić Krečković

Aleksandar Repedžić

LEGENDE, MITOVI I NARODNI OBIČAJI ĐERDAPA