Magijska moć nakovnja

Ilustracija: Anđela Đermanović



 Kao što je raonik okultni predmet zemljoradnika, tako je nakovanj okultan za kovače, jer je svaki alat svetinja za svog zanatliju. 

Nakovanj iskivaju devet kovača noću uoči subote kada je pun mesec. Njegovu kovanju ne prisustvuje ženskinje. Uoči svake nedelje i većih praznika, kovači su kadili tamjanom svoj nakovanj, na njemu lepili zapaljenu sveću i pred njim se molili Bogu; na Božić ga kade i prelivaju vinom, kao što to čine i na Badnjak. 

Kovači se zaklinju na nakovnju, stavljajući ruke na njega. Strogo se pazi da se nakovanj ne oskvrnavi bilo čim. 

Neki mladić sa sela došao u kovačnicu u Peć i, ne znajući za kovački kult nakovnja, seo na njega. Kovač (Zakić), kada ga je spazio na nakovnju, zgranuo se. Mladić je, kao oparen, brzo ustao, poklonio se nakovnju, poljubio ga, a kovača molio za oproštaj. 

Nakovanj, kao i verige, bio je fetiš u dalekoj narodnoj prošlosti. Svaki kovač jednog određenog dana lupi čekićem u nakovanj, da bi tako obnovio lanac kojim je vezan đavo, glođe ga neprestano, da bi se oslobodio veze. Neki to čine na Badnjidan (v. Dukljan). Naši Cigani kovači lupaju čekićem o nakovanj protivu đavola, koji se neprestano vrzmaju oko njega. 

Prema tome, udaranje o nakovanj ima apotropejski karakter. Kao kultni predmet upotrebljava se u lečenju. On se poprska vodom, pa se hvata i daje bolesniku za lek.

Izvor: Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić (1970). Mitološki rečnik

Коментари

Популарни постови