Dimnjak i duhovi predaka

Ilustracija: Anđela Đermanović

Dimnjak, isto kao i ognjište i neki predmeti uz njega, npr. verige, prekladi, vatralj, u vezi je sa duhovima predaka, odnosno demonima. 

Otuda verovanje da kroz njega ulaze ili izlaze noću veštica (jašući na vratilu ili metli), vampir, đavo, čuma (personifikacija kuge), suđaje (koje su određivale detetu sudbinu odmah po rođenju) i drugi demoni. Ova bića, tobože, i borave u dimnjaku.

 Zimi, kad duvaju jaki vetrovi, u starim i širokim dimnjacima moglo se čuti zviždanje, koje je narod pripisivao demonima. Iz verovanja da je u dimnjaku boravište duhova predaka ili demona, mogao je nastati običaj gledanja u dimnjak prilikom domaćih obreda oko ognjišta kao kultnog mesta. 

Ilustracija: Anđela Đermanović

Božićni polaženik džara vatru na ognjištu, udara u badnjake da odskaču varnice i povremeno gleda u dimnjak. Ovo bi mogao biti ostatak od spaljivanja demona. Doskora je mlada nevesta kad stupi u mladoženjin dom, obilazila tri puta oko ognjišta i gledala kroz dimnjak.

 Domaćica je bacala malo jela od Badnje večeri (panspermija) u dimnjak, svakako stoga što su u njemu duše predaka.U nekim krajevima su stavljali na dimnjak glogov trn (ili granu), kao zaštitu od vampira i drugih demona, kako ne bi mogli ući u kuću. 

Izvor: Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić (1970). Mitološki rečnik