Konj u narodnoj tradiciji

Ilustracija: Anđela Đermanović


 U srpskoj narodnoj tradiciji konj se obično pojavljuje u vezi sa demonima donjeg sveta. U konje se pretvaraju grešne duše, zatim veštice, mora i vukodlak.

 Htoničnog demona predstavlja crni konj koji pomaže prilikom otkrivanja i kopanja skrivenog blaga, kao i crni konj koji pomaže prilikom otkrivanja vampira. Verovanje da crni konj nikada neće nagaziti na grob u kome je vampir, sasvim jasno otkriva htoničnu prirodu ovog konja. 

Htonske demone očito predstavljaju i konji u običajima što se, u nekim krajevima, obavljaju na Sv. Todora i o Božiću. U narodnoj tradiciji, pored sv. Đorđa, na konju se javljaju sv. Arhanđel, sv. Sava, sv. Nikola i naročito Božić.

Ilustracija: Anđela Đermanović



Jabučilo je, po predanju, bio krilati konj vojvode Momčila (prva polovina XIV veka). U jednoj epskoj narodnoj pesmi peva se da je vojvoda Momčilo imao: „Jabučila konja krilatoga, kud god hoće, prelećeti može." 

Pripoveda se da je negde u nekakvom jezeru bio krilati konj, pa izlazio noću i opasivao Momčilove kobile, koje su pasle po livadi oko jezera. Ali kako bi koju kobilu opasao, on bi je udario nogama u trbuh da izjalovi, kako ne bi oždrebila krilata konja. Kad to dozna Momčilo, uzme bubnjeve i talambase i ostale kojekakve sprave što lupaju, pa ode danju i sakrije se kod jezera, a kobile natera oko jezera. Kad noću iziđe konj iz jezera i opase jednu kobilu, Momčilo počne lupati u bubnjeve i u ostale sprave, te se konj poplaši, ne izjalovi kobilu, nego uteče u jezero, a kobila ostane suždrebna i oždrebi Momčilu krilata konja Jabučila (po Vuku). 

Izvor: Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić (1970). Mitološki rečnik

Коментари

Популарни постови