Veliki četvrtak (Žoj mare)

Ilustracija: Anđela Đermanović

Na Veliki četvrtak (Žoj mare) se sakuplja pruće i pale se vatre na groblju u rano jutro, dok još ne izađe sunce, a u nekim se mestima vatre pale sredom. U Vlaha je specifičan običaj i igra je „delenje ora“. Ova se igra u prošlosti izvodila u toku sva tri dana Uskrsa, za umrle u protekloj godini, međutim poslednjih godina igra se za letnjih svetaca, kada se okupljaju svi koji rade u inostranstvu. Etnolozi su zabeležili da se u drevnom kultu mrtvih kod Vlaha u Homolju i đerdapskom Podunavlju, „puštanje kola“ 

izvodi posle perioda žaljenja, i predstavlja obred uvođenja pokojnika u društveni život. Ono što je karakteristično je da se ovi pomeni (podušja) daju za mlađe muško stanovništvo, a retko za žensko. Delenje ora se obavlja 

na majdanu (raskršću) i igrači se okupljaju pred sumrak. Potrebne rekvizite – fotografije lica kome se daje podušje (dve ili jednu), ogledalo, granu okićenu trakama i cvećem, korpe sa šupljim kolačićima, maramama, 

maramicama i svećama donosi rodbina. Svirači stižu u sumrak i staju na središte raskršća. Na njihove instrumente postave se upaljene sveće i potom započinje sviranje dance („četvorke“) i tri igrača koji su rođaci 

umrlog započinju igru. Prvi igrač nosi fotografiju pokojnika i okićenu granu, do njega je igračica, treći igrač nosi fotografiju i ogledalo (nema uvek fotografiju). Osim ovih rekvizita, igrači u desnoj ruci drže zapaljene sveće. Kada ovo troje igrača obiđe jedan krug po raskršću, u kolo počinju da ulaze posmatrači. Svako ko uđe u kolo dobija šupalj kolačić, žene dobijaju maramu, a muškarci maramicu i upaljene sveće koje se drže u 

desnoj ruci. U sredini kola nalazi se trpeza sa jelom i zapaljenom svećom. Ovo kolo traje dugo, čak i posle ponoći i broj igrača se neprestano povećava. Kolo je u obliku polukruga, povezanost igrača je za ruke podignute u visini ramena, kolo se neprestano kreće za desnom rukom. Igranje koje 

dugo traje, nepromenljiva svirka, ponavljanje pokreta ruku i nogu, treperenje plamičaka sveća, žene koje neprestano šetaju oko svirača dodajući potrebne rekvizite igračima koji pristižu – daje ovom igranju posebnu mističnost (LNPĐ).

Izvor: Jelena Bujdić Krečković

Aleksandar Repedžić

LEGENDE, MITOVI I NARODNI OBIČAJI ĐERDAPA