Sveti gaj

         
Ilustracije: Anđela Đermanović

Gaj  je mala šuma kao što je branik ili zabran, koji se čuva od seče drveta za gorivo. Naziv je staroslovenski i sveslovenski, verovatno u značenju: gajiti, negovati, upotrebljava se u značenju hlad, mesto s dobrom hladovinom. 

Gaj Kosamčić „u čelo njive" kod sela Klenovnika u Braničevu spominje se 1381. Sada ima dosta naziva Gaj za naselja i potese, među njima i Popov gaj i Gaj Đurca, oba u oblasti Kragujevca. U gružanskom selu Bečevici je Okrugli gaj, u kome je staro „džinovsko groblje". 

Stari Sloveni imali su svete gajeve kao što su ih imali i drugi arijevci. Oni su ih obožavali kao sedišta duhova i rezidencije bogova, tamo su odlazile i duše predaka; i u vreme primanja hrišćanstva bili su posvećeni politeističkim božanstvima. 

Svetih gajeva u vreme našeg mnogoboštva bilo je vrlo mnogo, a sada ih ima po retkom izuzetku. Da su ranije postojali, zaključuje se po imenima manastira Grabovac, Krušedol, Orahovac i sl. Manastiri su zamenili mnogobožačka svetilišta, čija su središta bila u svetim gajevima. Po Helmoldu (1108—1177), sveti gajevi služili su beguncima kojima je život bio ugrožen da u njima nađu utočišta. On spominje Provov (Pribov) sveti gaj dubova, a Titmar (976—1018) zna za gaj Svatobor u zemlji Lužičkih Srba. 


U Feodosijevu Žitiju (XIV vek) kazuje se da su se ljudi u okolini Trnova, u Bugarskoj, klanjali nekakvom dubu. Vizantijskom piscu Pahimeru (druga polovina XIII v.) objasnili su u narodu da naziv makedonske oblasti Polog znači „božji gaj". Takvo tumačenje nastalo je po reminiscenciji na svete gajeve. U Livanjskom polju mrtvaci su se sahranjivali po gajevima, svaki grob bio je pod jednim drvetom. Pošto se verovalo da je pokojnikova duša u drvetu, to se ona nisu sekla. 

Gajevi su kao male i usamljene šume, s velikim drvećem i hladovinom preko leta na prostranim goletima, neki i sa izvorskom ili tekućom vodom, bili primamljivi za zborna mesta vernika. Sveti gajevi nastali su oko već podignutih svetilišta na istaknutim i vidnim mestima, pa je drveće oko njih naraslo i bilo tabuisano za seču, kao što je i sada tabuisano oko crkava, manastira i groblja. Grob nekog sveca kome je bila posvećena današnja crkvina u selu Kaludri kod Ivangrada, čuva njenu zemlju i šumu, iako je crkvina u ruševinama (1905) i nepoznato mesto svečeva groba. 

Na nekoliko starih nekropola u Hercegovini (Buljani, Burmazi, Dobrica i dr.) ima ogromno drveće staro nekoliko vekova koje niko ne seče. Jedan takav lokalitet ima naziv Gaj. U „grobljanskoj šumi" na Malom Kliku, u dragačevskom selu Viči, drva se seku samo za mrtvačke sanduke, krstove i za ogradu grobova, a za sve druge potrebe ona su tabuisana. U takvim gajevima i u nekim toponimima kao što je Vračev Gaj na Dunavu, u Banatu, bila su, po svoj prilici, mnogobožačka svetilišta. Mnoštvo fruškogorskih i ovčarsko-kablarskih manastira na relativno malom prostoru, ukazuju na stecište nekadašnjih svetih gajeva na tim mestima. 

Izvor: Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić (1970). Mitološki rečnik

Коментари

Популарни постови