Mora

             

 Ilustracijе: Anđela Đermanović

Mora je žensko biće, slično veštici. U sebi ima zao duh koji noću izlazi u različitim oblicima i 

luta. Napada ljude u snu, pritiskuje ih, gnjavi i siše im krv. Poznata je izreka: „Pritisnuo me ko mora". 

Najčešće se verovalo da samo devojka može biti mora. Ona, kao i veštica, ima sposobnost da se pretvara u razne stvari i životinje. Obično se pretvara u kokoš ili leptira, ali i u druge životinje, posebno one koje lete. Mora postaje od ženskog deteta koje se rodi u krvavoj košuljici. Ali može postati i od devojke koja dođe u vezu sa đavolom.

 Kad se mora uda, postaje veštica. Inače, ona može otvoriti svaka vrata i može se provući kroz svaku rupu, a najradije se provlači kroz ključaonicu. Najpoznatiji primer o svojstvu i sposobnosti more da se pojavljuje u raznim oblicima je pripovetka u Srpskom rječniku Vuka St. Karadžića: „Pripovijeda se da je nekakvoga čovjeka tako morila mora da već najposlije nije mogao zaspati, i dosadi mu se kod kuće življeti, nego uzjaše na svoga bijela konja i pobjegne u svijet ne znajući ni kud ni kamo; ali mu je i to bilo zalud, jer i na putu kako bi sklopio oči, odmah mora na nj. Idući tako po svijetu, dođe na konak nekom terziji. Kad poslije večere terzija uzme svoj posao i stane šiti, gost mu se potuži kako ga mori mora, „nego" veli, „dok ti još radiš, leći ću ovdje kraj tebe, ne bih li mogao malo zaspati." Potom se pokrije gunjem i legne. Kad zaspi, odmah ga mora pritisne, i kroz san stane vikati i kao otimati se. 

Kad terzija to čuje, on digne svijeću da vidi kako se gost muči, kad tamo, a to po njegovom gunju kojijem se bio pokrio miče se velika bijela dlaka tako brzo kao zmija kad trči. Kad terzija to vidi, on svojijem nožicama, koje su mu se u ruci desile, dlaku presiječe, i kao se ova prestane micati, gost se odmah ućuti, i tako je spavao mirno dok ujutru sunce nije ogrijalo. Kad se probudi, zahvali Bogu što je tako spavao i oporavio se, pa odmah potrči ka konju da ga vidi i namiri, kad tamo, a to konj u košari leži mrtav. Pošto mu terzija pripovjedi kako ga je mora davila i kako mu je on dlaku na njegovu gunju presjekao, onda doznadu da mu je konj bio mora koja ga je pritiskala i morila."

 Ljudi različito postupaju da bi se zaštitili od more. Mnoge radnje su mađijskog sadržaja i veoma slične onima za zaštitu od veštica. Moć more prestaje njenom smrću. Ali ona i za života, slično kao i veštica, može da postane obična i dobra žena ako se sama otkrije i zarekne da neće više činiti zlo ljudima.

 Verovanja o mori stara su i opšteslovenska, a ime je poznato kod svih Slovena u istom značenju kao i kod Srba. Mora se prvi put pominje u jednom češkom izvoru iz XIV veka. Neki lingvisti pretpostavljaju da je naziv preuzet iz germanskog tara ili iz grčkog, dok neki nalaze da je reč starog indoevropskog porekla čiji se koren sačuvao u francuskom cauchemar, engleskom nightmare i nemačkom Nachtmare. 

Izvor: Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić (1970). Mitološki rečnik