Panj kao idol
Nekadašnju upotrebu, najčešće trešnjevog ili višnjevog, panja kao idola potvrđuju poslovice iz naroda:
„Iz svakog panja idol ne biva";
„Iz svakog panja ne može se svetac istesati";
„Stoji kao drveni bog"
U okolini Sombora, u Bačkoj, svaka oznaka na međama zemljišnih poseda naziva se panj. To nisu obični panjevi koji bi imali samo ulogu granične oznake, nego idoli što štite granične međe od pomeranja (videti: grobovi na granicama, kolac na granicama). U bačkim selima se drveni stubić, ukopan na ulazu u dvorište, naziva pop. O stubić se oslanjaju dvojna vrata (vratnice), koja su nameštena o stubove ograde, a po sredini ulaza vrata dodiruju donjim ivicama o niski stubić.
U prošlom veku stubić se tesao u obliku starca ili popa s bradom, pa je po njegovu izgledu dobio naziv pop. Sada je uloga stubića praktična, ali njegov naziv, antropoidni oblik i položaj na ulazu u domaće dvorište pokazuju da je stubić-pop imao magično-apotropejsku ulogu (zaštitu kuće i stogova u dvorištu od požara i gamadi, imovine od uroka, i domaće čeljadi od bolesti).
U Sremu se za radovana (badnjak) upotrebljavao panj sa žilama. Izgled takvog panja je osobit: gornji deo je sa ravnim vrhom (ako je stablo strugano), ili je perjast (ako je stablo sečeno sekirom), ili šiljat (ako je vrh panja tesan u obliku kupe); deo panja pod kapom (stablom) je naborane kore i mahovinast, a žile su kovrčaste, u obliku izdužene ljudske brade. Takav prirodni izgled panja, naročito od divlje trešnje ili višnje, ostavlja utisak idola ili božanstva u obliku starca dugačke brade, što je i pobuđivalo vernike da mu pripišu neku tajanstvenu moć.
Badnjak se redovno sekao tako da se zacepi od panja, ne zarubi se, nego ostane zacepak kao brada u sveštenika. Na ognju badnjak pregori niže sredine, prema debljem kraju sa zacepkom. Taj njegov deblji kraj sa zacepkom ima oblik ljudske glave s dugačkom bradom. Držao se u kući godinu dana, upravo do narednog badnjaka. To je u kući bio idol pred kojim se domaća čeljad, s domaćinom na čelu, molila Bogu. Zabeleženo je jedno saopštenje (još neobjavljeno) „u kopaoničkom selu Lukovu, da su ljudi u staro vreme vadili trešnjeve panjeve, unosili ih u svoje kuće i smatrali ih kao nešto sveto". Panju u kući klanjali su se i njemu molili.
Upotreba trešnjeva panja za idola očuvala se u narodnom poštovanju trešnje. Ona je bila tabuisana za praktične potrebe. Sv. Sava je blagoslovio rod trešnje da se može jesti, ali je drvo prokleo. Zato nije dobro da se ona unosi u kuću, niti je treba ložiti na ognjištu.
U Bosni trešnju, pa bilo koliko da je stara, niko neće poseći. Naložiti trešnju na vatru bio bi veliki greh, koji bi zaslužio božju kaznu. O teškim narodnim prilikama pod Turcima narodni pevač peva: „Oltar mu je panj u gori, a ikona nebo sa zvezdama."
U okolini Plava i Gusinja, posle sečenja prvog badnjaka, na njegov panj sipa se malo rakije, stavi komadić hleba i baci žito iz rukavice govoreći: „Ovo pticama bogomoljicama, koje Boga mole da nam žito rodi i da nam Bog zdravlja da!" Pošto se poseku svi badnjaci, badnjačari se skupe oko panja prvog posečenog badnjaka, popiju rakiju i pojedu kolač uz blagosiljanje.
Galipoljski Srbi dovozili su kolima panj pred crkvu i zapalili bi ga uoči Uskrsa. On je goreo tri dana, pa bi od njegova ognja nosili žar kućama i potpaljivali vatru na ognjištu. Okupljeni mladići sedeli su oko zapaljenog panja čitavu noć.
U panju kao supstituciji idola sačuvalo se ovo predanje: Negde u okolini Sarajeva postojao je panj od „krive jelike", na koji su prolaznici bacali granu i govorili: „Kriva jelo, eto tebi grane, nek' me ne bole ni leđa ni glava." Kazuje se da je neko zapalio granje na tom panju pa je bolovao pola godine.
Zaštitnu ulogu od bolova u leđima i glavi može imati, po verovanju, samo kultni panj, a ne obični.Ima ostataka preživelih supstitucija panja u ulozi idola. U mlavskim selima, uoči Božića, u gatanjima panj predstavlja zaljubljenog mladića ili devojku. Makedonci u jednoj narodnoj igri, tipa zatvorenog kola, igraju radi napretka useva oko jedne ličnosti koja se naziva panj (penjuška). Da je to ostatak obredne igre oko panja-idola, vidi se po nazivu medijuma, tj. mladića (ili devojke) u središtu kola, zatim po obrednom kretanju kola i po magijskoj ulozi koja se pridaje igranju u kolu.
U narodu ima bledih tragova o crnom panju, koji upućuju na dualistički crni i beli panj, odnosno božanstva: „Bog u crnoj noći na crnom panju crnog mrava vidi, bahat mu čuje i pomisli (njegove) zna"; u zagonetki: „Svu šumu obiđoh, a jednog crnog panja ne mogoh" (senka). U jednoj narodnoj pesmi iz Crne Gore starac se upoređuje s panjem: „Ogrijala mjesečina ka'no bio dan, zacrnje se đedetina kao crni panj."
Po predanjima, postojali su i čudotvorni panjevi. Prema verovanju, za volju neke više sile i suhi panj može da oživi i da postane zelen. Panja Galava je zaselak kod Priboja na Limu, a jedan vrh (1511) Durmitora, istočno od Žabljaka, naziva se Kovačev panj. Jedna brdska glavica na laktu planine Rogozne naziva se Ljeskova glava. Ona ima dva riolitska vrha, od kojih se jedan naziva Beli panj a drugi Zakršće. Po nazivima oba vrha vidi se da su oni u prošlosti ovoga kraja imali versku ulogu. Na vrhu Zakršća bilo je svetilište sa mnogobožačkim krstom kao predstavom zlog ili crnog božanstva, a na vrhu Belog panja svetilište s panjem koji je predstavljao belo ili dobro božanstvo. Nije isključena postavka da je na vrhu Zakršća stavljen hrišćanski krst, koji je potisnuo ulogu crnog panja, a koji je bio antiteza dualističkom svetilištu, belom panju. Posle postavljanja hrišćanskog krsta na mestu crnog panja nastao je današnji hrišćanski naziv Zakršće.
U Srbiji ima priličan broj toponima Panj i Panjevac. Mnogi među njima su nastali prema kultnom panju. Podaci pokazuju da su postojali domaći (kućni) i opšti (rodovski, plemenski i seoski) idoli u obliku panja.
Izvor: Š. Kulišić, P. Ž. Petrović i N. Pantelić (1970). Mitološki rečnik
Коментари
Постави коментар